UTRKE KAMILA U KATARU: Kamile, roboti i terenci u organiziranom haosu

Utrkivanje je zasigurno staro koliko i sama civilizacija. Čovjek je evoluirao kao lovac i pri tome se spontano razvilo takmičenje u tome ko je najbrži, ko može najduže trčati ili ko može prvi stići do plijena. Čim je svoje dvije noge zamijenio bržim načinima transporta osjetio je i potrebu da to takmičenje nastavi u drugom obliku, pa tako danas imamo dokaze o trkama kola i konja u antičkoj Grčkoj i Rimu.

Danas su trkački spektakli uglavnom povezani sa motorima i oktanima, a na drevnu tradiciju nas podsjećaju rijetka jahačka natjecanja. Za jedno od najzanimljivijih takvih zaslužan je Katar, i to u nevjerovatnom spoju tradicionalnih i savremenih elemenata – utrkama kamila koje jašu roboti a njima iz vozila upravljaju ljudi!

Historija veli da su kamile pripitomljene prije nekih četiri hiljade godina i da su u pustinjskim dijelovima starog svijeta stoljećima bile nezamjenjivo sredstvo transporta, te izvor mlijeka i mesa. Međutim, osim za preživljavanje, „pustinjske lađe“ su služile su i za zabavu pa su se trke kamila priređivale u prilikama kao što su svadbe, bajramske svečanosti ili posjete važnih gostiju. Pobjede u takvim trkama vlasnicima kamila su donosile bogate nagrade, ali i društveni prestiž.

Od beduinske zabave do modernog spektakla

Kako u doba beduina, tako i danas – trke kamila imaju posebno mjesto u kulturi arapskog svijeta, a u Kataru se profesionalne trke organiziraju već više od pedeset godina. Kao mjesto nastanka ovih modernih natjecanja vodi se staza Al-Shahanyia na kojoj se kamile utrkuju od 1973. godine, a popularnost tog spektakla godinama samo raste. Trkačka sezona traje od septembra do marta, utrke se uglavnom održavaju petkom a najveća nagrada je zlatni mač kojeg dodjeljuje katarski emir.

Zlatni mač, najveća nagrada na utrkama kamila u Kataru (Foto: Visit Qatar)

Takmičenja na stazi Al-Shahanyia u Kataru imaju status kakav, naprimjer, imaju konjičke utrke u Engleskoj, a trka za emirov mač se vjerovatno može porediti jedino sa onim što u Americi predstavlja Kentucky Derby. Zanimanje je takvo da se redovno okupljaju hiljade navijača, a za televizijski prijenos postoji poseban sportski kanal.

No, najneobičniji detalj ovih trka je to što uz prašnjavu pješčanu stazu na kojoj trče kamile postoje asfaltne ceste po kojima paralelno sa kamilama idu njihovi vlasnici u kolonama Toyotinih Land Cruisera, Nissan Patrola i sličnih vozila! Vozeći brzinom od 50-60 km/h kojom u prosjeku trče kamile, oni iz ovih SUV-ova upravljaju robotima-džokejima, te daljinskim upravljanjem zatežu uzda svojih kamila ili ih potjeraju da idu brže šibajući ih malim antenskim bičevima.

Djeca-džokeji i etički problemi

Robotski džokeji se koriste već dvadesetak godina, a iza njihovog uvođenja u upotrebu stoji nevesela priča. Naime, od početka profesionalnog trkanja kamila pa negdje do 2006. godine kao džokeji su korištena djeca.

Baš kao i u konjičkom sportu, da bi životinja bila brža neophodno ju je opteretiti što manjom težinom džokeja. I dok su u drugim dijelovima svijeta upošljavani džokeji što manje tjelesne konstitucije, u arapskom svijetu su zbog nedostatka zakonske regulative za jahanje kamila na trkama korištena djeca, i to čak djeca starosti od četiri ili pet godina.

Ova su djeca u velikom broju slučajeva bila žrtve trgovine ljudima, a u Katar su dovođena nakon kupovine od siromašnih roditelja u Sudanu, Pakistanu i drugim zemljama. Procjenjuje se kako je početkom dvijehiljaditih na prostoru Zaljeva bilo čak 40,000 djece koja su bila angažirana kao jahači kamila.

Kamile pristižu na utrku na stazi Al-Shahanyia (Foto: Pierre-Emmanuel Larrouturou via Flickr)

Djeca-džokeji su živjela u uslovima modernog ropstva a teške povrede i nesreće sa smrtnim ishodom su bile svakodnevna pojava. U groznom paradoksu, kamile su bile hranjene vrhunskom hranom i brižno njegovane da bi bile u što boljoj formi, dok su djeca koja su njima upravljala bila pothranjivana kako bi bila što lakša.

Sve ovo je uzrokovalo glasne kritike organizacija za zaštitu djece, a vlasti su reagovale uvođenjem ograničenja prema kojem džokeji ne smiju biti lakši od 45 kilograma i mlađi od 16 godina. Istovremeno, razvoj tehnologije je omogućio da se umjesto ljudskih bića za utrke koriste roboti.

Roboti stižu u pomoć

Rješenje je došlo iz Švajcarske gdje su proizvedeni roboti koji se mogu postaviti u posebno dizajnirano sedlo i imaju dvije mehaničke ruke sa kojima mogu držati uzde. Za desnu ruku je pričvršćen i mali bič koji se može rotirati i tako šibati kamilu po sapima, a u robota je ugrađen i zvučnik putem kojeg vlasnik iz automobila može davati životinji komande.

Rezultat svega ovoga je jedinstveni spektakl, mješavina tradicionalnog i modernog, historije oličene u kamilama, savremenog vremena kojeg predstavljaju moderna SUV vozila i tehnologije budućnosti koju utjelovljuju mali roboti-džokeji. Iako bi kamile i same nekako došle do cilja, pratnja je neophodna jer je dužina staze desetak kilometara, a domet bežične veze svega oko dva kilometra.

Robotski džokej na stazi Al-Shahanyia (Foto: Alex Sergeev via Wikimedia Commons)

Katarski su inženjeri godinama poboljšavali švajcarski prototip, ali za kontrolu nad trkom i blagovremene reakcije koje bi mogle donijeti prevagu je ipak neophodna vizualna veza i direktan kontakt zbog čega kamile prate vlasnici u terencima. Ah da, i ovaj sport nije poput automobilskih utrka gdje se gledaoci okupljaju duž staze ili oko ciljne ravnine – kamile i terence sa vlasnicima i trenerima paralelno prate autobusi i druga vozila sa gledateljima, te vozila televizijskih ekipa!

Iako sve ovo zvuči kao urnebes, riječ je o jednom dobro organiziranom i kontroliranom haosu koji garantuje jedinstven spektakl a pri tome elimiše etičke probleme. U svakom slučaju, nešto je što bi vrijedilo pogledati ukoliko se nekad zateknete u Kataru u vrijeme trkačke sezone.