Umjesto zdravice

Ovogodišnji Dan vozača i automehaničara u Bosni i Hercegovini domaći prevoznici u međunarodnom transportu nazdravili su čašom pelina, odnosno izljevom ogorčenja zbog toga što su odlukom Evropske unije svrstani među one koji u zemljama ujedinjene Evrope tokom šest mjesec mogu boraviti samo 90 dana. Tim povodom ljuti su i na Ministarstvo komunikacija i transporta zbog nepostizanja dogovora u Briselu o ukidanju ograničenja boravka u zemljama EU pa bi se moglo dogoditi da svoje kamione parkiraju pred institucijama BiH, iako su prvobitno najavili da će njima blokirati evropske puteve. Ne bude li rješenja autoprevozničke kompanije će povećati cijene svojih usluga a moguće je da će ostati i bez jednog broja vozača. Ni jedno ni drugo nije bezazleno, a činjenica da Vijeće ministara BiH ne rješava ovaj problem može se okarakterisati kao nastavak nebrige o životnim pitanjima za građane ove zemlje!

Skandalozna je i odluka Gradskog i prigradskog saobraćaja u Tuzli da nedjeljom uskrati usluge javnog prevoza građanima pravdajući to činjenicom da tim danom ne rade ni trgovine. Sumnjam u to da je odluka donesena na osnovu analiza koje su pokazale da građani u kupovinu mahom idu gradskim autobusom. Stvarnost je potpuno suprotna tome. Pred našim trgovačkim centrima u bilo koje doba dana kada naiđete vlastitim automobilom teško da ''iz prve'' možete naći slobodno parking mjesto jer se u kupovinu masovno ide vlastitim autom. Uzgred, ljudi nedjeljom uglavnom autobusom idu u posjete bolnicama, na groblja, utakmice itd, jer tamo zbog skučenosti prostora nemaju mogućnost parkirati vozilo. Odluka je donesena ishitreno i bez alternativnih rješenja u smislu uvođenja redukovanog reda vožnje tokom nedjelje, ili dežurnog vozila na linijama koje krajnju periferiju povezuju s centrom.

Uvjeren da među čitaocima ima i onih što u 2025. godini namjeravaju kupiti novi automobil, pa sugerišem da to urade što prije. Rukovodim se saznanjem da su ne tako davno cijene automobila mijenjane (uglavnom povećavane) jednom ili dva puta godišnje. Danas proizvođači to čine gotovo svakog mjeseca. To obrazlažu potrebom da prate inflaciju, trend uvođenja novih tehničkih rješenja, dodatnih sigurnosnih sistema, kao i potencijalnih ekoloških davanja. Slijedom toga za posljednjih 15 godina cijene vozila povećane su za 129 posto. Taj val poskupljenja zapljuskuje nas sa svih strana, iz pekare i mesare, apoteke, knjižare, prodavnice... – bukvalno iz svakog izloga i sa svake tezge. Teško ga je kontrolisati, a još teže zaustaviti.