Teksas – Sarajevo – Počitelj

August je, ljudi uglavnom na godišnjem odmoru, mikro-oluje haraju po regiji, gužve u saobraćaju, naročito u Sarajevu gdje se rekonstruira tramvajska pruga, a kod Počitelja napukao najveći most na Koridoru 5c. Svijet nije savršen, baš ni kao u kultnom filmu u kojem Kevin Costner po Teksasu traži bolji svijet i boljeg sebe.

Volim kasno navečer pogledati dobar film. Posebno ljeti, a neku večer nabasam na film "Savršeni svijet". Gledao sam ga nekoliko puta, te se svaki put se oduševim Clintom Eastwoodom, Kevinom Costnerom i malcem (T.J. Lowther), koji igra fantastično, ali posebno osebujnom pričom koja duboko dira u ljudski nesavršeni svijet. Iako je priča životna kriminalistička drama, u kojoj bježeći iz zatvora, glavni lik, Butch, igrom slučaja za taoca uzme dječaka Philipa koji odrasta u porodici Jehovinih svjedoka, pravi zaplet nastane kada se bjegunac mora riješiti svog partnera sa kojim je pobjegao iz zatvora, jer je pokušao zlostavljati dječaka i onda kreće uzbudljivo putovanje preko čitavog Teksasa – i tako "Savršeni svijet" postaje i film ceste (road movie). Dakako, svi su uključeni u potjeru od političara i lokalne policije pa do FBI-ja, a glavni u lovu je teksaški rendžer Red Garnett (igra ga Eastwood), za što je zadužio posebnu, guvernerovu kamp-prikolicu, koja ima moderne džidža-midže i predstavlja statusni simbol vlasti. Garnett je ipak policajac starog kova i vjeruje u tradicionalne metode, ali ima i instikt za pravdu, u čemu ima podršku i ekspertice za kriminal Sally koja je s njim u potjeri i koja analizira sve poteze bjegunaca. A film je nazvan zbog dijaloga između Sally i jednog od policajaca koji pomaže uhvatiti osuđenika. Nakon što policajac kaže: "u savršenom svijetu uzeli bismo oružje i prevrnuli svaki grm dok se ne bi pojavio", Sally odgovara: "u savršenom svijetu se ovakve stvari ne bi ni događale". Film i ne završava u savršenom svijetu, a mi smo se i ovog augusta uvjerili da smo, bez obzira što je većina na godišnjem odmoru, daleko od onog idealnog.

U Evropi, u regiji, naročito u Sloveniji, pa i u Bosni i Hercegovini ovog augusta haraju takozvane superćelijske mikro-oluje, belaj na svakom koraku... U Sarajevu dosta zamjerki na saobraćajne gužve, bez obzira što je riječ o radovima koji su gradu itekako neophodni. Mediji pišu da je napukao najskuplji i najveći most na Koridoru 5c, kod Počitelja, prenoseći informaciju da su izvođači radova sfušerili na jednom od najznačajnijih infrastrukturnih projekata u zemlji... A tu su nažalost i saobraćajne nesreće koje tokom ovih ljetnih mjeseci posebno budu česte i sa tragičnim ishodima... Dakle, svijet nije savršen, kako reče Sally iz spomenutog filma. Ali ako, recimo, racionalno posmatramo rekonstrukciju tramvajske pruge u Sarajevu, trebamo biti sretni da se nešto konačno gradi. Treba razumjeti da su svugdje u svijetu gužve neizbježne kada se rade takvi kapitalni projekti i da svi moramo biti strpljiviji.

Ranije sam i sam kritikovao kantonalnog ministra saobraćaja, Adnana Štetu, i zamjerao sam način komuniciranja kada su se radile pojedine raskrsnice u gradu, jer je bilo pretjeranog političkog hajpa oko nečega što građane na prvu nervira zbog saobraćajnih gužvi, te se je bilo političkog jeftinog preuveličavanja, pa se i to dovelo u kakav takav red. Neka se gradi i svi trebamo biti sretni kada u glavni grad dođu novi tramvaji, što se čeka decenijama... Ni ta priča nije savršena, dakako. Ali je pozitivna. To što je most kod Počitelja napukao nije dobro i tu treba istrajati na odgovornosti, kažnjavanju propusta i penalima za one koji nisu dobro uradili svoj posao. No, most će biti pušten u promet, spojit će se važne tačke na autoputu preko Neretve. Gradnja Koridora 5c jest spora (ako ćemo pošteno i realno morao se već završiti), ali radi se o generacijskom projektu koji će u budućnosti biti žila-kucavica razvoja zemlje.

I filmski svijet odbjeglog Butcha i malenog Philipa je daleko od savršenog. Oni u žutom Fordu Fairlaneu očajnički bježe od policije, ali u potrazi za poštovanjem i brigom, koje nisu imali od ostatka njihovog svijeta. I tu se priča okrene, Butch se prema dječaku ponaša kao prema prijatelju, uči ga razliku između dobra i zla i tjera na samostalne odluke, da ide u maškare, da uzme kostim duha Caspera, pa se otmica pretvara u odnos između oca i sina, Butch tako vozeći se po Teksasu traži bolji svijet ali i boljeg sebe. Tako "Savršeni svijet" grebe duboko u humanost, te bježi od klasičnog pojednostavljivanja priče o kriminalcima kao apsolutno nehumanim ljudima. Butch tako pokaže jednu staru razglednicu sa Aljaske i kaže Philipu da trebaju tamo pobjeći od svega, jer je tamo, valjda, savršen svijet, ali do tamo nikada nisu uspjeli doći i priča završi tragično po odbjeglog kriminalca. Ni u Teksasu, ni na ulicama u Sarajevu, niti na mostu u Počitelju... svijet nije savršen, zamršen je i komplikovan. Ali mu onda barem trebamo dati sol života kako je Costner dao malom Philipu u žutom Fordu Fairlaneu.