Vožnja automobilom već dugo nije luksuz nego potreba. Pokazuju nam to i podaci o broju registrovanih vozila u Bosni i Hercegovini kojih je više od milion. Na to koliko ćemo koristiti automobil ne utiče čak ni cijena goriva koja je, kao i mnoge druge cijene otišla ''nebu pod oblake'', pa se već sada za litar goriva na bh. pumpama izdvaja i više od tri KM. Za bh. ekonomske prilika ta cijena je previsoka. No, ni ta činjenica nas ne sprečava da svoje automobile palimo kad treba, ali kada nije nužno.
Na navike vozače ne utiču ni saobraćajne gužve i nedostatak parking mjesta koji je najizraženiji u velikim gradovima, a ponajviše u Sarajevu. S tim u vezi, zanimljivi su podaci nedavno objavljeni u Velikoj Britaniji. Britanska agencija FreeNow je prije nekoliko dana otkrila rezultate istraživanja na uzorku od 2.000 vozača. Rezultati istraživanja su pokazali da vozači u prosjeku u vožnji provedu tri sata sedmično što znači da tokom života u vožnji izgube godinu života. Zbog velikih gužvi, pokazuje ovo istraživanje, čak 56 posto Britanaca izbjegava vožnju automobilom, a 36 posto njih tvrdi da stalno kasne na posao. Kako piše The Sun, 35 posto vozača se okrenulo prema alternativnim prevoznim sredstvima kao što su električni romobili, bicikli i skuteri. Ova studija je pokazala da bi 42 posto ispitanika razmotrilo uključivanje romobila i bicikala u kombinaciju dužeg putovanja s lokalnim autobuskim linijama i putovanjima vozom.
Nestašica energenata
Rat u Ukrajini prouzrokovao je, uz veliku ljudsku tragediju koje je zadesila Ukrajince, i nagli skok cijena goriva, uz crne prognoze da bi ga moglo i zafaliti. Sjetimo se brojnih bh. građana koji su nedavno, čuvši da će cijena goriva rasti i da bi ga moglo nedostajati, okupirali brojne benzinske pumpe sipajući gorivo u svoje automobile i u sve što im je došlo pod ruku. Goriva, na sreću, nije nedostajalo ni poslije, ali je njegova cijena nastavila da raste. Sukob Rusije i Zapada na tlu Ukrajine donio je i priču o potencijalnoj nestašici još jednog energenta – prirodnog gasa. Gas je u posljednja tri mjeseca poskupio nekoliko puta i već sada toliko košta da će mnogima biti preskup za korištenje, a i pitanje je da li će ga biti ako se rat i sankcije produže.
I šta je svima nama u ovoj situaciji najpametnije da uradimo? U to da će građani prestati voziti automobile kako bi uštedjeli novac ili čak da će smanjiti upotrebu vozila niko ne vjeruje. Da li ćemo se mrznuti u svojim stanovima ako najesen ne bude gasa? Ni u to niko ne vjeruje jer će se u peći ubacivati prvo što dođe pod ruku i o ekologiji više niko neće razmišljati.
A sada malo podsjećanje kuda je svijet išao do početka rata u Ukrajini. Do 24. februara kada je počela agresija Rusije na Ukrajini svijet je maštao o zelenoj energiji. U razvijenim evropskim zemljama broj električnih automobila je sustizao broj onih koje pokreću benzin i dizel. Neki gradovi su čak zabranili ulazaka ''dizelaša'' ili su o tome razmišljali. No, da ni zelena energije nije baš toliko ''zelena'' otkriva nam sjajni dokumentarni film ''Mračna strana zelene energije'' autora Jean-Louisa Pereza i Gulliaumea Pitrona. Film govori o solarnim panelima, vjetroagregatima i električnim automobilima, odnosno zelenim tehnologijama koje se primjenjuju ne bili se ubrzala energetska tranzicija. Međutim, zelenoj tehnologiji su potrebni rijetki metali poput bakra, kao neke rjeđe rude poput graifta, kobalta ili litija. Drugim riječima, da bi se jedan, recimo, Norvežanin vozio u električnom automobilu i čuvao ionako čist zrak u Norveškoj potrebno je uništiti prirodu u Kini, Boliviji ili Čileu gdje se nalaze neki od najvećih rudnika rijetkih metala. I onda se postavlja, ovih dana, aktuelno pitanje: I, šta ćemo sad? Želimo zelenu tehnologiju kako bismo spasili planetu Zemlju, a da bismo je imali moramo nastaviti da je uništavamo.
Skriveno lice zelene energije
U Latinskoj Americi i Aziji rudarske zemlje već plaćaju visoku cijenu u ekologiji i ljudstvu da bi Zapadu omogućile da pređe na zelenu energiju. Autori dokumentarnog filma ''Mračna strana zelene energije'' se pitaju je li lijek u obliku zelene energije tek velika iluzija. Dakle, unatoč energetskoj tranziciji emisije ugljikovog dioksida neće se smanjiti na razini planete Zemlje. Od sjevera Kine do bolivijskih pustinja soli, SAD-a, ili Norveške, Švicarske i Francuske, pa do pustinja Atacama u Čileu ovo globalno istraživanje otkriva ''skriveno lice'' zelene energije, a to lice se prečesto zanemaruje jer su industrijski i politički ulozi nezanemarivi, navodi se u kratkom sadržaju pomenutog dokumentarca.
I u našem bližem okruženju nedavno smo svjedočili jednom primjeru pokušaja uništavanja čovjekove okoline zarad iskopavanja litija, rijetkog metala potrebnog za baterije električnih automobila i mobitela. Naravno, riječ je događajima u Srbiji gdje su građani na višednevnim masovnim demonstracijama rekli jasno ''ne'' kompaniji Rio Tinto koja je ranije od vlasti te zemlje dobila dozvolu za pokretanje radova na otvaranju rudnika litija kod Loznice.
Dakle, svijet je na prekretnici. S jedne strane se planeta pokušava spasiti prelaskom na zelenu tehnologiju, a s druge sam prelazak na zelenu energiju ne znači spas čovjekove okoline. Šta će prevagnuti? Fosilna goriva ili zelena energija?
Povezane novosti
Kako je proizvođač automobilskih guma postao vodič za poguzije
Danas, u doba satelitskih navigacija, Google i razne aplikacije nam mogu dati informacije koje idu puno dalje od onog što su braća Michelin mogli i sanjati, ali su njihove zvjezdice i dalje sinonim za prestiž u ugostiteljstvu.
Moda kružnog toka
U godini na izmaku masovno se investiralo u izgradnju kružnih tokova, gdje treba i ne treba, što je postalo ''modni hit'', a potpuno se zanemario sve veći problem nedostatka parkinga u gusto naseljenim mjestima. To je rezultiralo popriličnim gužvama.
Ti ćeš s njime da ideš na Jahorinu
Zimska sezona kreće, mnoge naše planine otvaraju svoja vrata za posjetioce, na stazama ima snijega, a dok se naš urednik vozio prema Jahorini, prisjetio se jedne pjesme nenadmašnog Zabranjenog pušenja.