HTV ovih dana reprizira dokumentarnu seriju ''Libar Miljenka Smoje'', a jučer sam gledao epizodu u kojoj se opisuje rad ovog velikog autora tokom sedamdesetih i osamdesetih. Dakle, ono zlatno doba Splita i Hajduka. Pisali smo nedavno o temi koje auto odabrati: dizel, benzin ili hibrid, imajući na umu da ćemo automobile sa motorima na unutrašnje sagorijevanje moći kupiti do 2035. godine, a onda se sve okreće ka struji, pa sam se sjetio legendarne scene iz Smojinog ''Velog mista'', u kojem filozofski čas drže gradske maskote, Vaša Svitlost (Ljubomir Kapor) i Strikan (Špiro Guberina).
''A znaš, ti, šta sam ja čuja? Da se letrika čini od vode'', otvara diskusiju Vaša Svitlost, dok pali gradsku rasvjetu, a Strikan, uvijek u društvu svoga Netjaka (Ivo Gregurević), odgovara: ''Ma ne virujem. Ne more to bit.''
''Ma i ja sam to govorin. Letrika od vode, kako to... Eno pogledaj onu žaruju. Onda, koliko litar vode popije jedna žaruja? A ća je kad nima vode? Kad presušidu rike, di smo onda?'', pita se Vaša Svitlost, dok to sa strane posmatra mudri načelnik Splita Vice, kojeg igra Boris Buzančić, a Strikan zaključuje: ''A na suvom, muke mi ježove, je li tako!''
Malo je autora koji su poput Smoje tako autentični, živi i sa proročanskim porukama. Spomenuti dokumentarac, autora Željka Rogošića, okupio je njegove prijatelje, novinare, glumce, akademike, ribare, svećenike, lokalce iz Splita i Dalmacije kako bi sklopio mozaik Smojine biografije. Letrika je, od svjetiljki koje je palila Vaša Svitlost po Splitu, davno došla do automobila i, kako stvari stoje, izvjesna je budućnost naše mobilnosti. Jasno je da svi trendovi govore da će hibridi i struja biti isplativiji, posebno kada i vlasti odluče da kupovinu takvih automobila stimulišu na adekvatan način. Dakako, živimo u vremenima u kojima cijene energenata luduju kao parovi druge islandske lige na kladionici i teško je do kraja prognozirati, ali hibridi se već čine vrlo isplativim varijantama.
Svi su složni da treba razmišljati o ekologiji i uštedama, o zelenoj energiji, ali i tu ima – ali... Barem u Bosni i Hercegovini prvo pitanje je infrastruktura, koja gotovo i da ne postoji, i ono pitanje koje je postavljeno u Velom mistu – odakle dolazi energija – odakle žarulja pije vodu?
Ovog mjeseca Evropski parlament je donio odluku o obaveznoj primjeni nulte stope emisija novih automobila i kombija od 2035. godine, što znači da se za 12 godina više neće moći prodavati novi automobili na benzin i dizel. I stoji da je održavanje električnog automobila ekonomičnije, da su u naprednim zemljama povoljnije i naknade za upotrebu javnih cesta, da su jefinije naknade za okoliš, da punite baterije jeftino, ili besplatno u javnim punionicama... ali će, opet, ta tranzicija od dizela i benzinaca do električara ići teže na ovom našem brdovitom Balkanu. Ovdje su dizeli neka vrsta sigurnog, mudrog odabira, sa statusom porodičnog totema kojeg se neko teško smije odreći. Ali, promjene neminovno dolaze i u najzatvorenija društva.
Miljenko Smoje
U ''Velom mistu'', jedan od glavnih likova, brico Meštar, kojeg glumi Boris Dvornik, nakon silnih promjena državnog uređenja u njegovom Splitu, jednom kaže: ''Evo, ja iz ove svoje butige nisan maka, a čet’ri san države prominija''. Kad je umro, u oktobru 1995. godine, voditelj Dnevnika na HRT-u jedva je promrmljao da je umro pisac Miljenko Smoje. To su još bile godine rata, pobješnjelog nacionalizma i mraka u kojem nije bilo mjesta za Smojino svjetlo. Danas, svi bi da upale tu njegovu žarulju. I nema veze pije li vodu ili ne. Jer će letrika u ovoj igri pobijediti
Povezane novosti
Kad zazveče dukati
Dva slučaja pokazuju da je nastupilo izuzetno povoljno vrijeme za investiranje u bosanskohercegovačku privredu s ciljem da ona još više doprinosi razvoju, realizuje nove investicije, povećava vrijednost izvoza i zapošljava prije svega domaću radnu snagu.
Tačan kao trajekt
Trka nas prati i na godišnjem odmoru, posebno ako je u putovanje do odredišta uključeno i korištenje trajekta s kopna na otok ili obratno. Na trajekt treba doći na vrijeme, jer on u minutu poštuje red plovidbe u što se uvjerio i naš saradnik.
Pijaca na Čobanovom grmu
Iz Londona naš saradnik piše o Shepherd Bushu, jednoj od najživljih i najstarijih pijaca u ovom gradu koja i danas živi svojim ritmom, onim u ritmu slavnih Mućki.
