Sevdah za Lanu

Te 2006. godine, dok smo lutali između nade koja je otvarala vrata ljepšeg života i lanaca prošlosti koji su nas držali u podjelama, u mostarskom porodilištu mama Nada je rodila djevojčicu. Otac Velibor, nekada golman Veleža, tada nije ni slutio da je njegova supruga rodila evropsku prvakinju, koju će tokom utrke na 200 metara delfin u Rimu i žestokog početnog tempa engleski komentator upitati: ''Djevojko, jesi li luda?'' I prevario se, sam je priznao. Lana Pudar je osvojila prvu evropsku zlatnu medalju u plivanju u seniorskoj konkurenciji za našu državu. I to sa 16 godina. Nema sumnje da će naša plivačica za dvije godine biti još jača i da će u Parizu na Olimpijskim igrama 2024. godine biti u prilici da donese prvu olimpijsku medalju za Bosnu i Hercegovinu. Nadina i Veliborova kćerka je pokazala da je velika karijera pred njom i ako Amerika ima Katie Ledecky, mi imamo Lanu Pudar. Golemo je to za zemlju poput naše.

Razmišljam o toj 2006. i sjećam se da sam tada kao novinar mnogo putovao. Ali uvijek sam se najviše radovao kada sam se vozio ka rodnoj Hercegovini. Čudan je taj osjećaj kada se čovjek vraća domu, obuzme ga neki nemir i sreća, što se u mom slučaju pojača uz muziku, pa bih često slušao legendarni Mostar Sevdah Reunion. Omiljena pjesma mi je bila Nema ljepše cure od malene Đule, koju je fantastično izvodio Neđo Kovačević. Neđo i Mostar Sevdah su tih godina žarili i palili, a uz njihove pjesme (naročito uz sada već kultnu Čudna jada od Mostara grada) su na partijima Sarajevo Film Festivala plesali i holivudski režiseri i glumci. MSR je bend koji je isključivo svojim umijećem zaradio nastupe na velikim svjetskim pozornicama, baš kao što to danas radi Lana Pudar. Nema ljepše cure od malene Lane, rekli bi Mostarci.  

Baš kada se rodila Lana, to je bio i najplodonosniji period Mostar Sevdah Reuniona, kao i Neđe Kovačevića i njegovog majstorluka na violini i za mikrofonom. MSR je bio važan bend za promociju i modernizaciju tradicionalne bosanske sevdah muzike. Sevdah je muzika koja traži razumijevanje da bi se mogla pjevati, valjda je to bio i recept uspjeha mostarskog benda. I dok smo gledali utrku u kojoj Lana Pudar osvaja Evropu, u tom trenutku je, što bi rekao Balašević, sve vuklo na sevdalinku. Kada je Košarkaški klub Bosna 1979. postao evropski prvak, tada je komentator Zoran Popovski usporedio igru Tanjevićevih košarkaša sa  jednom divnom bosanskom sevdalinkom. Valjda je to tako, svi dobri momenti stanu u sevdalinku. Melanholija koja nas je zastrla, naročito nakon Laninin suza tokom ceremonije proglašenja pobjednika i dok se intonirala himna Bosne i Hercegovine, odvela nas je u sevdah, jer je njena životna priča i uspjeh pravi melem za dušu svakog Bosanca i Hercegovaca, za sve ljude koji vole sport i činjenicu da iz male zemlje mogu doći veliki šampioni. Poput male, velike Lane!