Mirisi maja

Legenda kaže da je sedamdesetih godina na ulazu u Vareš osvanuo grafit ispisan crvenom farbom: ''Živio jedan maj. Drug Tito to smo svi mi''. Ovu legendu o prolaznosti ideologija i ljudi, te da o prošlosti treba misliti više na način šta historija znači za sadašnjost i budućnost nego na to šta ona sama po sebi znači, makar bila i groteska, upamtio sam od mog profesora Dubravka Lovrenovića. Nekada je maj asocirao na taj indoktrinirani prikaz mladosti i na čovjeka koji je obilježio jednu epohu, a koji se i rodio, i umro, baš u maju. Sjećam se tog maja kad je otišao Tito, a sjećam se i maja iz 1986. kada se desila nuklearna katastrofa u Černobilu, u Ukrajini, u tadašnjem SSSR-u. Bio sam desetogodišnjak, a posebno mi je teško palo to što su nam stariji zabranili da beremo trešnje, upravo zbog moguće kontaminacije koja je šikljala iz sovjetske nuklearke. Djeca iz komšiluka su bila, dakako, tvrdoglava i nije nam to baš bilo najjasnije što ne smijemo jesti voće, a onda su odrasli mlaćenicom poprskali trešnje i tako nam slikovito zaprijetili da je voće ''otrovano'' i da ga ni po koju cijenu ne smijemo jesti... Ti mirisi djetinstva, zavičaja i maja su pod kožom, a iluzija o neprolaznosti te bezbrižnosti otišla je kao što odu sva prevelika očekivanja i ideologije.

I Tito je davno otišao, u maju, doduše, još uvijek zriju komšijske bašče, a u Ukrajini, nažalost, nova katastrofa. Rat kojem se ne nazire kraj. U znak solidarnosti sa Ukrajinom, BIHAMK se pridružio se humanitarnim aktivnostima u pružanju besplatne pomoći na cesti izbjeglim licima iz ove zemlje. Ukoliko se izbjegla lica iz Ukrajine koje borave u BIH ili putuju kroz BiH nađu u problemima, mehaničari će besplatno popraviti vozilo na licu mjesta, a ukoliko to ne bude moguće, vučna služba Bosanskohercegovačkog auto-moto kluba će organizovati transport oštećenog ili vozila u kvaru do najbližeg servisa. Relevantni pokazatelji govore da je prelazak na web izdanje našeg magazina pun pogodak. Sa više informacija, vijesti iz svijeta automobilizma i autorskih autentičnih tekstova nastavljamo i u maju. Naš web portal će pisati o Formuli 1, donosit ćemo savjete za vozače, tu će biti i informacije za naše članove, kao i priče i putopise naših autora koji će vas odvesti u krajolike i pejzaže iz naše Bosne i Hercegovine koja je prošla kroz bol i patnju kroz kakve danas prolazi Ukrajina, zemlja koja na zastavi ima plavo beskrajno nebo i žuta polja pšenice.  

U maju nas je, nažalost, napustio i veliki Ivica Osim. Švabo je bio više od fudbalera i trenera, on je bio i filozof, ljudina, životni guru i veliki zagovornik države Bosne, ali i pravde na ovom svijetu. Osimov predgovor u knjizi "Djetinjstvo u ratu", autora Jasminka Halilovića, u kojem iznosi svoja sjećanja na ratove s početka devedesetih, ostaje kao putokaz: ''Ratova će uvijek biti. Svijet je prenaviknut na vođenje ratova, na smrt. Igrat će se Svjetsko prvenstvo, a u Siriji će trajati rat. Ja sam navijač Bosne, ne mogu da budem objektivan. Pošto smo inače inadžije, ja bih volio da Bosna opstane iz inata. Inat nije dobar savjetnik, ali valjda nekad može da pomogne'', napisao je Osim. Ne preostaje nam ništa drugo nego da u ovom novom belaju navijamo za Ukrajinu. Zbog pravde i inata kojeg je prizivao Osim.