Davos: Čarobni brijeg u švicarskim Alpama

Lijepe priče traže lijepa mjesta. I ljude. Davos je gradić u švicarskim Alpama, najpoznatiji po Svjetskom ekonomskom forumu, a mi ćemo ispričati jednu drugačiju priču o tom mjestu. Da se odmah razumijemo, zima je i traje sezona, ali je Davos mondensko skijalište, nepristupačno običnom čovjeku iz Bosne i Hercegovine. No, meni je igrom sudbine bilo. Zbog rata, tamo sam bio od '94. do '97. godine. Tu sam završio srednju školu i naučio neke životne lekcije. Dok sam nedavno gledao svjetske moćnike kako helikopterom i u blindiranim limuzinama dolaze u snježni idilični gradić, sjetio sam se mojih dana tamo. Naumpala mi je i knjiga Thomasa Mana ''Zauberberg'' – Čarobni brijeg, po kojoj je Davos u književnosti postao svjetski poznat, puno prije ekonomskog foruma. Moj nekadašnji profesor njemačkog jezika u Davosu insistirao je na ovoj knjizi, na njenim poukama. Kada bi o njoj govorio, uvijek je to bilo s ushićenjem, veličajući Mannovo književno majstorstvo, ali i lokalpatriotizam koristeći činjenicu da se radnja dešava baš u gradu gdje on predaje jezik i književnost.

Za razliku od svjetskih moćnika koji u Davos dolaze zbog tabirenja politike i ekonomskih trendova, Mann je tamo bio 1912. godine, kada je došao u posjetu bolesnoj supruzi koja je bila u sanatorijumu. Taj gradić je smješten u srcu jednog od najvećih švicarskih kantona, Graubündena. Inače, po površini radi se o najvećem kantonu u državi. Nalazi se u istočnom dijelu Švicarske i omeđen je sa Lihtenštajnom, Austrijom i Italijom. Ovdje je jedan od službenih jezika retromanski, koji je skoro izumro. Nekoliko učenika koji su sa mnom bili u gimnaziji govorili su retromanski. Taj šareni kulturni i kameni pejzaž, pola godine prekriven snijegom, zaleđeni potoci i jezera, željeznička pruga koja vodi krivudavim planinskim predjelima, hoteli i brojni plućni sanatorijumi ovaj dio Švicarske čine idealnim odredištem za posjetu. U Čarobnom brijegu Mann je opisao mjesto i njegovu kulturu.

Kada je izbio Prvi svjetski rat, on je obustavio pisanje i 12 godina mu je trebalo da završi knjigu. Dobio je i Nobelovu nagradu za književnost. Simbolički je pokazao da je evropska kultura samo naizgled zdrava, a sanatorijum je iskoristio kao primjer predratne Evrope koja uživa u bolesti bez posljedica, sa pomiješanim osjećajem o slobodi i vremenu. Jer glavni lik, Hans Kastrop, kada govori o vremenu u sanatorijumu u Davosu, kaže da su mu godišnja doba prolazila kao sedmice i da je njegov boravak dug sedam godina, vremenski zapravo izgleda kao jedno ljeto. Mann je prezirao ''rasipanje vremena'', jer je smatrao da mirovanje ubija, da bi svijet bio ustajala bara, te da ne bi bilo ni napretka čovječanstva bez korištenja vremena koji nam je dat kao božiji dar. Ali taj Mannov Davos i današnji Davos dva su svijeta različita. Potpuna!

Zimi je ovdje život, igra se čuveni Spengler kup u hokeju, koji je za tamošnje ljude nacionalni sport broj jedan. Davos je i dom za sedam znamenitosti i lokaliteta koji su na listi švicarskog naslijeđa od državnog značaja. U ta mjesta nacionalne baštine ubraja se Gradski arhiv, čuveni muzej Kirchner, Grosses Jenatschhaus (objekat dobrotvorne kuće). Na listi je i nekoliko hotela i banja: Berghotel Schatzalp, bivši Grand Hotel Belvédère i Zürcher Höhenklinik... Tu su i supermoderni i superskupi hoteli, a grad na 1.560 m nadmorske visine je i dalje lječilište sa dugom tradicijom. I tokom ljeta ovdje mnogi dolaze da uživaju u planinarenju, a i brojni sportisti zbog sjajnog zraka dolaze na pripreme. Dok sam ljeti igrao košarku na lokalnom sportskom igralištu, nekad 1996., tu sam kako treniraju vidio Gorana Ivaniševića i sjajnog marokanskog atletičara Hichama El Guerrouja. Svako ko traži odmor i opuštanje u netaknutoj prirodi trebao bi se uputiti pješice, biciklom ili konjskom zapregom prema dolinama Sertig, Dischma ili Flüela. Ljeti, na jezeru Davos ljudi se kupaju u prohladnoj vodi, a može se jedriti i surfati.    

U gradu je sjedište i poznatog Federalnog instituta za istraživanje snijega i lavina – Weissfluhjoch. Davos je i polazna tačka za izlete poznatim vozovima Glacier i Bernina Express. U centru Davosa posjetioci će pronaći široku ponudu smještaja, a za one sa dubljim džepom tu su brojni butici, te kafići, diskoteke, kasino i restorani. Dok sam bio srednjoškolac, na dnu ulice u kojoj je moja gimnazija, bila je čuvena kafana Steinhof. Tu bi često izlazili navečer, a jedan od stalnih gostiju, Stammgast, što bi rekli na njemačkom, bio je naš profesor Martin Berger. Možda smo to poslije skontali, ali lekcije koje nam je prof. Berger dao i u lokalnoj kafani bile su proročanske kao Mannove – da život treba živjeti, ali uvijek sa mjerom i željom za napretkom, bez obzira na belaj i probleme kojima smo okruženi. Ostajali bi u Steinhofu do kasno u noć sa profom: ja bih mu pričao moje ratne logoraške priče, a on bi slušao, upijao i pio. Profesor Berger bi svako jutro bio nasmiješen, fit i dobro raspoložen, profesionalno započinjao čas, bez obzira koliko je prethodne noći popio u Steinhofu. Mi smo bili naravno mladi i mamurni, pa bi nas dobri Berger izbacivao iz učionice, da zimi hodamo po dvorištu dok snijeg pada, a kako bi došli sebi... On bi se skupa sa ostalim učenicima sa prozora smijao, učeći nas lekcijama koje ćemo pamtiti čitav život.   

Davos je metropola zimskih sportova za ljubitelje skijanja i snouborda iz cijelog svijeta. Na nadmorskim visinama do 2.844 m, gostima je na raspolaganju 58 žičara, 300 km staza, 100 km staza za skijaško trčanje, preko 150 km staza za zimsko planinarenje, klizališta za hokej na ledu. Šest skijaških područja u regiji Davos-Klosters: Parsenn/Gotschna, Jakobshorn, Pischa, Madrisa, Rinerhorn i Schatzalp/Strela spojeno je u jednu ogromnu arenu za zimske sportove. Za ljubitelje skijanja, meka je područje Parsenna koje povezuje Davos sa susjednim Klostersom. Jakobshorn je, s druge strane, pravo mjesto za ljubitelje slobodnog stila i ljudima koji vole da derneče i na sred skijaške staze.

Ljeti sam po Davosu uživao voziti bicikl, a tokom ljetnog raspusta svaki dan sam vozio do Lareta, pet-šest kilometara udaljenog od mjesta gdje sam živio. Tamo sam išao na dodatne časove iz njemačkog, kod profesorice Gertrud Schmidt. Ne samo da mi je profesorica Schmidt pomogla da dođem na nivo znanja njemačkog koji je bio potreban da završim jednu zahtjevnu srednju školu, nego je pokazala dobri duh švicarskih ljudi i dobronamjernost koja je veća od Alpa kojima je okružena njena kuća u Laretu.   

''U knjigama nikada ne nalazimo ništa osim sebe. Začudno, to nam uvijek pričinjava veliko zadovoljstvo, a za autora kažemo da je genije.'', kazao je jednom veliki Mann. U Davosu je kao u knjigama moguće pronaći i sebe, ali i one kojima je čitav svijet, zapravo, kuća. Otvorena i dobrodošla.