CRNE NIJANSE ZELENE TRANZICIJE: Zašto će nas skupo koštati jeftini evropski dizelaši

Prije nekoliko godina na televiziji je bio dokumentarac o tome kako je uništena industrija piletine na Zapadu Afrike. Bila je to industrija u zamahu, razvijali su se brojni proizvođači sa stotinama i hiljadama kooperanata, i sve je izgledalo u najboljem redu dok nepca razvijenijeg svijeta u Evropi i Americi nisu zaključila da su isuviše nježna za bilo šta drugo osim filea i nuggetčića.

Zapadni svijet je postao toliko bogat da mu se više jednostavno nisu jela krilca, bataci i ostali nusprodukti koji prate uzgoj finog pilećeg filea, pa je taj višak preusmjeren na siromašnija tržišta poput onog afričkog. Vlade afričkih zemalja nisu bile dovoljno svjesne i snažne da se odupru ovom problemu i začas je jeftina piletina iz SAD i EU doslovno zbrisala sav napredak koji su postigli lokalni proizvođači. Proizvodnja svih tih krilaca, bataka i pilećih iznutrica je u zemljama porijekla bila obilato subvencionirana, a zbog dobrih zarada na fileu prodavači su pri izvozu mogli priuštiti i cjenovni dumping. U takvim uslovima, te bez zaštite svojih slabašnih vlada, zapadnoafrički proizvođači piletine jednostavno nisu imali šanse pa su propali, odnoseći u nepovrat hiljade i hiljade radnih mjesta.

Bujrum, narode, jeftinih dizelaša

Tako je to u svjetskoj ekonomiji – neko mora glodati krilca i ostati bez posla da bi neko mogao svakog dana jesti chicken nuggets ili fajitas. No, kakve to sad ima veze sa automobilima, koji bi trebali biti primarna tema jednog automobilističkog portala...?

''Jeftini polovni 'dizelaši' stižu i u BiH? Zbog drastičnih mjera EU, mnogi će završiti na Balkanu'', naslov je koji se početkom mjeseca našao u nekolicini naših medija. Naime, Evropska unija je najavila oštre mjere kojima će biti pogođena vozila sa dizelskim motorima starija od deset godina, a sve u cilju smanjenja onečišćenja okoliša. Ove mjere bi trebale uključivati strožije tehničke preglede, sa posebnim fokusom na vozila bez ekološki prihvatljivih filtera čestica (DPF), kakvih na cestama EU ima na milione. I vozačima u BiH je dobro poznato koliko košta zamjena ovih filtera, zbog čega se obično odlučuju na njihovo ''bušenje'' ili potpuno uklanjanje iz ispušnog sistema.

Ukoliko nova pravila stupe na snagu, visoki troškovi zamjene DPF filtera će mnoge vlasnike natjerati da se ''rješavaju'' svojih dizelaša, a većina tih automobila će završiti van EU – dobrim dijelom i u našoj zemlji. Tako nas vjerovatno očekuje rast ponude dizelaša, a rastom ponude pada cijena, pa možemo očekivati da bi se prognoza iz citiranog naslova lako mogla ostvariti.

Naravno, mnogi će reći kako to i nije loša stvar budući da bi moglo doći do podmlađivanja voznog parka Bosanaca i Hercegovaca, kojeg trenutno – prema podacima BIHAMK-a – čine vozila prosječne starosti oko sedamnaest godina. Sigurno je da je sa dosta aspekata, naročito onog sigurnosnog, to podmlađivanje dobrodošlo, ali postoji jedan zbog kojeg nije. Pogađate, riječ je o zagađenju.

Kad Golf Sedmica postane poput Dvojke

Dobro je poznato da su veliki gradovi na cijelom Balkanu u velikim problemima zbog zagađenosti zraka, i da na ljestvicama ''rekordera'' po koncentracijama štetnih čestica redovno vode žestoku borbu sa velegradovima trećeg svijeta. U isto vrijeme, stopa smrtnosti od bolesti koje uzrokuje aerozagađenje u Bosni i Hercegovini je nedopustivo visoka i po njoj spadamo u sami svjetski vrh. Ili dno, zavisno od toga kako gledamo na ove stvari.

Bez obzira na to što bi na naše tržište mogli stići dizelaši mlađih datuma proizvodnje, činjenica da će uglavnom biti riječ o vozilima bez DPF-a predstavlja novi udarac našem okolišu. Naime, ovi filteri – karakteristični za vozila koja zadovoljavaju standarde EURO 5 i EURO 6 – uklanjaju preko 85% zagađujućih čestica i istraživanja provedena u Velikoj Britaniji i Njemačkoj pokazuju kako njihovo uklanjanje dovodi do emisija koje su i stotinu puta veće od dozvoljenih.

Prema mjerenjima, vozilo EURO 5 ili 6 norme sa uklonjenim DPF-om emituje šest do dvanaest puta više štetnih čestica od EURO 2 vozila, a čak je utvrđeno i da takva vozila zagađuju više nego EURO 1 vozila bez ikakvih filtera i modernih tehnoloških rješenja za smanjenje zagađenje! Dakle, uklanjanje DPF-a efektivno briše tri decenije napretka u smanjenju emisija, tako da u smislu zagađenja bukvalno nema razlike da li vozite, recimo, Golf VII sa uklonjenim filterom čestica ili nekog običnog predratnog Golfa dvojku.

Šteta što se sve to dešava baš u vrijeme kad su u Bosni i Hercegovini konačno počeli opadati prodaja i uvoz dizelaša, kad udio benzinaca iz godine u godinu lagano raste i kad su se taman stidljivo na cestama počeli pojavljivati hibridi i električna vozila. Ova vozila u poređenju sa pristupačnim novijim dizelima nemaju puno šanse, osim ako u nama ne proradi ekološka svijest, ili ako naše vlasti ne poduzmu neke ozbiljne korake u cilju smanjenja aerozagađenja.

Ko će platiti zelenu tranziciju EU?

Pooštravanjem propisa vezanih za dizelaše EU suštinski ne planira smanjenje emisija, nego samo njihovo izmještanje na rubna područja Unije, tamo gdje neće smetati ljudima koji od cijelog pileta jedu isključivo file. To je ono kako će u stvarnosti izgledati zelena tranzicija – pomjeranje prljavih tehnologija u siromašnije krajeve, dok se u isto vrijeme iz tih krajeva crpe sirovine neophodne za prelazak na zelenije tehnologije.

U zadnjih nekoliko decenija smo prošli kroz razne tranzicije, i u svakoj smo od njih izvukli deblji kraj. Nema razloga da se preko naših leđa ne prelomi i ova zelena, i da nam se i u njoj piše crno.

Koliko god nam zelenu tranziciju slikali divnim tonovima, ona bi kod nas u praksi mogla izgledati tako da bosanski radnik u dizelašu sa kojeg je skinut DPF ide kopati litijum od kojeg će se praviti baterije za električna vozila u nekim sretnijim državama. Pri tom će taj radnik disati prljav zrak i piti zagađenu vodu, ali to je valjda cijena toga što nikad nismo prošli tranziciju iz ludosti u razum.

Tako to bude – da bi neko uživao u zelenoj tranziciji neko drugi mora podnijeti čađavo crnilo, kao što neko mora glodati kosti da bi neko drugi grickao chickenburger. Tu se ne može puno toga učiniti, osim slušanja vlastite ekološke svijesti i savjesti. Na kraju krajeva – uvijek je do nas samih.