Balada o akumulatoru

Nevjerovatno je to koliko traga na čovjeku ostavi rat. I ne govorimo sad o emotivnim ožiljcima, post.traumatskom stresnom poremećaju i sličnim stvarima, nego o onim nekim najobičnijim i najsvakodnevnijim – o promjeni načina na koje gledamo neke stvari, o toj pomjerenoj percepciji i asocijacijama koje ljudima koji nisu prošli kroz iskustvo života u ratnim okolnostima nikada neće biti jasne. A te asocijacije često znaju doći u potpuno neočekivanim momentima i probude sjećanja koja su sa današnje distance čak nekako i romantična.

Evo naprimjer, uzmimo riječ akumulator. Svakog normalnog čovjeka na svijetu ova riječ može asocirati na, recimo, auto koji neće da upali, na trgovinu autodijelovima, odlazak majstoru ili na takvo šta. Međutim, čovjeku koji je preživio rat u Bosni i Hercegovini će prve asocijacije na pojam akumulator biti žmirkanje male sijalice u skloništu i vijesti sa radija koji je iščupan iz auta i žicama skopčan na izvor energije izvađen iz istog vozila.

Tako kad sa tim iskustvom odete da kupite novi akumulator i trgovac vas upita šta vam treba, vi mu kažete tip vozila i koliko je ampera imao stari akumulator, a najradije biste rekli – daj onaj koji bi najduže trajao kad na njega skopčaš sijalicu i radio. Možda je do ovih nekih stalnih napetosti i geopolitičkih gibanja, možda to čovjeku trigeruje neki PTSP, ali akumulator za čovjeka koji je rat preživio u opsadi nikad nije samo dio automobila, nego puno više od toga.

Akumulator je dio opreme za opstanak i, pritisnut tim nekim negativnim svjetskim kretanjima, ni blagi ptspjevac ne može da se ne upita koliko je ta tehnologija napredovala i jesu li današnji akumulatori išta bolji i izdržljiviji od onih ratnih. Naravno da će se čovjek sa tim pitanjem obratiti prijatelju koji je diplomirao elektrotehniku, ali ''stvarno nisi normalan'' kao prijateljski odgovor baš i nije nešto što je od koristi.

Srećom, postoji ova vještačka inteligencija pa joj se neshvaćen insan uvijek može obratiti za savjet, bez obzira na to koliko pitanje bilo budalasto. Tako vrli pitac postavi prompt: ''Koliko sati bi savremeni start-stop akumulator mogao napajati jednu LED sijalicu?'' A zapitani ChatGPT njemu odgovor hitan i nadasve opširan dade... Veli da savremeni start-stop akumulatori kapaciteta 60-80 Ah daju otprilike 720-960 Wh, što bi za normalnu LED sijalicu snage 10-20 W maksimalno bilo nekih 70 sati rada.

I tu se ogleda manjak ratnog iskustva kod vještačke inteligencije. Naime, LED sijalica od 20 W  predstavlja ekvivalent klasičnoj sijalici sa volframovom niti od 150 W, a to u ratu ne bi koristio niko normalan. Zato valja promijeniti prompt i objasniti svrhu i način upotrebe, pa se i ChatGPT pretvara u starog ratnog druga.

Za minimalnu rasvjetu, tek da soba nije u mraku i da se po njoj može kretati bez problema dovoljna je i LED sijalica od 1-2 W. Skopčana na moderni akumulator, takva savremena LED lampica mogla bi sjati preko mjesec dana, a uz racionalno korištenje čak i do tri mjeseca!

Koliko god ovakva razmišljanja bila besmislena ili čak na granici morbidnosti, lako je i na ovakvim stvarima primijetiti koliko je tehnologija u posljednjih nekoliko decenija napredovala. Za ono što bi 1993. godine zahtijevalo 10-20 W, sada je dovoljno i deset puta manje energije.

Devedesetih je LED tehnologija bila tek u začetku i nije bila široko dostupna. Sijalice su bile slabe i skupe, efikasnost im je bila daleko manja i nije bilo masovne proizvodnje. Trideset godina poslije, LED rasvjeta dominira i u potpunosti je preuzela diktat ne samo u načinu osvjetljenja, nego i u dizajnu automobila.

Svjetlosni sklopovi modernih automobila su zahvaljujući svjetlucavim diodama postali pravi izlog ideja u autoindustriji. No, za neke ptspjevce je ipak najvažnija njihova štedljivost i činjenica da ih još uvijek pali – stari dobri akumulator.