Žene za volanom: Put ka ravnopravnosti na četiri točka

Iako se dugo smatralo da je vožnja ''muški posao'', historija dokazuje da su žene od samog početka bile za volanom, rušeći stereotipe i utirući put ka ravnopravnosti. Sve je počelo s Berthom Benz, prvom ženom vozačem u historiji, čiji je podvig 1888. godine označio početak jedne revolucije – ne samo u svijetu automobila, već i u emancipaciji žena.

Bertha Benz, supruga njemačkog inženjera Karla Benza, nije bila samo prva žena koja je sjela za volan – ona je bila i prva osoba koja je prešla značajnu distancu automobilom. Tog avgustovskog jutra 1888. godine, bez znanja svog supruga, Bertha je sa svoja dva sina krenula na put dug 106 kilometara od Mannheima do Pforzheima u Benzovom Patent-Motorwagenu br. 3. Ovo nije bila samo vožnja – to je bio dokaz da automobil može biti praktično prevozno sredstvo. Na putu je sama popravljala vozilo, koristeći iglu za šešir da očisti začepljene cijevi za gorivo i podvezicu da popravi paljenje, a u apoteci u Wieslochu kupila je ligroin (destilat nafte) koji je poslužio kao gorivo – nesvjesno stvorivši prvu "benzinsku stanicu" na svijetu. Njen podvig ne samo da je spasio posao njenog supruga, već je i pokazao svijetu da žene mogu biti jednako sposobne u upravljanju mašinama kao i muškarci.

Ovaj hrabri početak, međutim, nije odmah izbrisao predrasude. Decenijama su žene morale da se bore za svoje mjesto u automobilskom svijetu. Tokom Prvog svjetskog rata, dok su muškarci bili na frontu, žene su vozile ambulantna kola i dostavna vozila, dokazujući svoju vještinu i hrabrost pod najtežim uslovima. Poslije rata, pojavile su se trkačice poput Francuskinje Hellé Nice, koja je 1930-ih postala zvijezda auto-trka, pokazavši da brzina i snaga nisu rezervisani samo za muškarce. U drugoj polovini 20. vijeka, sa širenjem proizvodnje automobila, žene su sve više koristile vozila kao alat za osvajanje slobode – od odlaska na posao do samostalnih putovanja, što je ranije bilo nezamislivo bez muške pratnje. U regiji bivše Jugoslavije, uključujući Bosnu i Hercegovinu, žene su također imale svoje pionirke. Na širem balkanskom prostoru, Ksenija Petrović Njegoš, crnogorska princeza, upamćena je kao prva žena vozač, koja je početkom 20. vijeka upravljala Fiatom 1100, darom svoje sestre Jelene. U Bosni i Hercegovini, iako precizni podaci o prvoj ženi vozaču nisu jednoznačno dokumentovani, ime Fadile Ikanović iz Živinica ističe se kao primjer. Fadila je 20. januara 1966. godine položila vozački ispit, postavši prva žena vozač u Živinicama i jedna od rijetkih u Tuzlanskom kantonu tog doba, čime je hrabro rušila stereotipe u svojoj zajednici. U drugim dijelovima bivše Jugoslavije, primjera radi, Ivanka Nedeljkov iz Mokrina postala je jedna od prvih žena vozača autobusa 1980-ih, dok je u Hrvatskoj Alma Balley 1914. godine položila vozački ispit kao prva žena, suočavajući se s otporom onih koji su smatrali da vožnja nije "ženska stvar". Ove pionirke, zajedno s Berthom Benz, postavile su temelje za buduće generacije.

Danas žene nisu samo vozači – one su inženjeri, dizajneri i lideri u automobilskoj industriji. Ipak, izazovi ostaju. U profesionalnim vozačkim zanimanjima, poput taksista ili vozača teretnih vozila, žene su i dalje manjina, a stereotipi o ''ženskoj vožnji'' uporno opstaju. Zato je 8. mart prilika da se podsjetimo da ravnopravnost na putu nije samo pitanje prava, već i priznanja doprinosa koji žene već vjekovima daju automobilizmu.

Automobil je za žene više od prevoznog sredstva – on je metafora njihovog historijskog puta. Motor je njihova unutrašnja snaga, volan je sposobnost da biraju sopstveni pravac, a gas pedala je odlučnost da prevaziđu prepreke. Od Berthe Benz, koja je prva pritisnula gas, preko Fadile Ikanović, koja je vozila ulice Živinica i često popravljala svog Fiću, do savremenih vozačica koje svakodnevno gaze kilometre, žene su pokazale da sloboda kretanja nema pol.

Sretan 8. mart svim ženama – neka vam svaka vožnja bude pobjeda, a svaki put simbol snage i nezavisnosti!