Igra prijestolja u bajkovitoj Bosni

Ako je neko poznavao u dušu zemlju Bosnu, onda je to Krajišnik, veliki bosanskohercegovački književnik Branko Ćopić.

U njegovoj pjesmi ovo je zemlja prepuna čari, trepeta šuma i bljeska vode, a brda joj kite gradovi stari, nad kojima sinji oblaci brode. Upravo jedno takvo ''okićeno'' malo poznato brdo nalazi se desetak kilometara od Ilijaša. Stari grad Dubrovnik pravo je kulturno-historijsko blago, poprilično nepoznato, te odlična destinacija za jednodnevnu posjetu.

Čim ga ugledate, onako kao ukras na brdu, njegove zidine zovu. Nakon što je restaurirana istočna kula, grad je s jedne strane dobio konture. Skoro do strmog uspona do grada, vodi makadamski put. Do tvrđave se dolazi dobro očišćenim putem, bez većih izazova. Dok se penjete, kao da idete u neku davnu priču u kojoj zmajevi proganjaju vile. Sve što čujete je žubor i huk vode koji dolazi iz kanjona rijeke Misočice. Mistika ovdje stanuje. Sa zidina se pruža fantastičan pogled na brdovitu Bosnu, punu drveća, klisura, kanjona i ptica koje nadlijeću krajolik. Dubrovnik je historijska osmatračnica sa koje se ne vide naši standardni problemi u zaštiti baštine i prirode, te ga zato vrijedi posjetiti i odlutati u spomenutu Ćopićevu pjesmu. Ali, otkud Dubrovnik u srcu Bosne?

Dobrovnik spava

Prvi put se spominje u dubrovačkom arhivu 1404. godine i to u dokumentu o prevozu robe do Deževica, Podvisokog i do mjesta zvanog “Doboruonich”. Njegova veličina, položaj kao i historijski fakti govore da se u tom gradu nalazio feudalac, velikaš Srednjovjekovne bosanske države. Grad je pripadao bosanskom knezu Batiću, iz doba kralja Tvrtka II, o čemu svjedoči stećak sa natpisom iz obližnjeg sela Kopošići. S obzirom na vrijeme njegovoga nastanka, blizinu bogate nekropole, te da je bio politički centar župe, a zatim nahije Dubrovnik, ovaj grad je vjerojatno bio pod vlašću roda Mirković kome je pripadao i knez Batić. Kraljevski grad Bobovac, koji nije daleko, kao i grad Visoki, su pali pod osmansku upravu 1463. godine i pretpostavlja se da je tada osvojen i Dubrovnik. U doba sultana Mehmeda II Osvajača, grad je imao posadu sa dizdarom. U gradu je, vjerovatno za posadu, sagrađena i džamija. Dubrovnik se spominje u osmansko-ugarskim ugovorima, a u Gazi Husrev-begovoj vakufnami od 1531. godine, kao Dobronik. Historija ovdje spava i posjetom je vrijedi probuditi.

Zmajevi rano lete

Samo koji kilometar dalje, u blizini sela Kopošići nalazi se nekropola stećaka, koja je također nezaobilazna kada se nađete u ovom kraju. Nekada je postojao put, kaldrma od Dubrovnika do Kopošića, međutim ta veza je danas zarasla, ali postoji makadamski put koji će vas dovesti tik do nekropole. Radi se o fascinantnom mjestu. Na brežuljku, nekropola liči na otkopanu škrinju blaga. Centralni dio nekropole je na vrhu, tu je sahranjen veliki knez bosanski Batić i njegova supruga Vukava. Nekih dvadesetak metara ispred, sahranjen je Batićev otac Mirko Radojević koji je također bio veliki knez bosanski i još istaknutija ličnost od svog sina. Tu je pronađen njegov plašt koji je danas izložen u Zemaljskom muzeju BiH u sobi zajedno sa Hagadom i najznačajnijim srednjovjekovnim spomenicima Bosne i Hercegovine. Ostali stećci se spuštaju niz kosinu, ali nažalost, ovaj nulti spomenik u Kopšićima je devastiran izgradnjom novih grobnica, kao i neuglednom željeznom ogradom koja totalno devalvira prirodni ambijent nekropole. O ljepoti ovih spomenika pisao je veliki historičar umjetnosti, akademik Đoko Mazalić – ''ovo je naš najljepši spomenik srednjeg vijeka'', a poseban historijski značaj daje epitaf (natpis)  na stećku knezu Batiću, koji kaže: Va ime Otca i Sina i Svetago Duha, amin. Se leži knez Batić na svojoj zemlji na plemenitoj, milostiju Božijom i slavnoga gospodina kralja Tvrtka knez bosanski. Na Visokom se pobolih, na Duboku me dan dojde. Si bilig postavi gospoja Vukava s mojimi dobrim, i živu mi vjerno služaše i mrtvu mi posluži.

Batić i naslijeđe koje je ostavio on i njegova porodica koja je stolovala ovim krajem govore o jednoj davnoj Bosni, ponosnih ljudi koji leže pod stećcima. Ovdje je ispisan prkos bosanski, onaj koji je htio svoju slobodnu baštinu, zemlju svoga dida, ponosnu kao u pjesmama Branka Ćopića koji kaže: Čini se, to je začaran kraj, kroz koji vilu progoni zmaj. Dubrovnik i nekropola u Kopošićima su idealna kulisa za popularnu seriju ''Igra prijestolja'' (Game Of Thrones), da Daenerys Targaryen pusti svoje zmajeve. U ovo rano proljeće i boje ovog krajolika daju patinu za takve kulise. Ovdje i zmajevi rano lete.