Članak top banner 970x90
Autorski tekstovi

Praznik u Mostaru

Velež slavi 100. rođendan. U tih sto godina stala je hiljadu i jedna priča, a naš urednik donosi jednu iz vremena kada je Mostar postajao ozbiljan grad. Protagonist je prva Veležova zvijezda, veliki Muhamed Mujić. I njegova Vespa. Prva u gradu.

Autor: Amer Obradović

Fudbalski klub Velež proslavio je neki dan 100. rođendan. I ima hiljadu i jedna priča o njemu, o njegovim igračima i navijačima. Neke znaju reći mnogo više o gradu nego što je to ispisala službena istorija. Da, priče o Veležu znaju i prerasti u mitove, ne zato što Mostarci i Hercegovci žele preuveličavati, nego zato što njihova ljubav prema klubu često preraste i planinu po kojoj je Velež dobio ime. Mitovi su javni snovi, a ponekad postanu sastavni dio običnog života i narativa o nekoj sredini. Valjda je uz Stari most, u tom kamenom miljeu, jedino još Velež postao besmrtan. Ako je grčkim besmrtnicima epove posvetio Homer, one mostarske su ispisali i ispričali velikani poput Ice Voljevice, Mehe Sefića, Juse Nikšića, Miše Marića, Predraga Matvejevića, pa sve do Mehe Džegera i ostalih liski koje su Mostaru dale duh grada koji se najviše volio i diviti ali i šprdati sa samim sobom. To je ta zaprška, tajni sastojak koji gradu daje šmek.

Na početku čuvene horor parodije Davitelj protiv davitelja čuje se voiceover u kojem narator opisuje Beograd osamdesetih, sa pitanjem: ''Šta grad čini metropolom?''. Odgovor je, dakako, složen, te, osim broja stanovnika i ostalih velegradskih fora, poput Fantoma koji u ukradenom Porscheu danima vuče policiju za nos i uveseljava Beograđane, da bi grad postao metropola, mora da ima i barem jednog serijskog ubicu. Davitelja... Dok je Beograd pokušavao da postane metropola, Mostar je već bio barem grad i tu je svoju neizostavnu ulogu imao upravo Velež. Zašto je to tako, evo samo jedne priče – one o prvoj Vespi u gradu na Neretvi...

 

Sto godina

U svojih 100 godina Velež je imao fudbalske virtuoze svjetske klase, od Vahe Halilhodžića, Bake Sliškovića, Kulje Vladića, Duška Bajevića, Envera Marića, pa do Seje Kajtaza, Semira Tuce, Mehe Kodre i Sergeja Barbareza, ali prvi koji je dohvatio visine bio je legendarni Muhamed Mujić, u Mostaru poznat kao Hamić. Kakva je Mujić bio veličina, jednom mi je u intervjuu za magazin Dani ispričao baš Semir Tuce: ''Moj rahmetli stari je govorio: ‘Kakav si ti igrač? Nikakav, kakav je bio Mujić’...'' Tuce je itekako vjerovao u to što mu je govorio otac rahmetli. A o tome su govorili i rezultati. Sa reprezentacijom SFRJ, Mujić je 1956. osvojio srebrenu medalju na Olimpijskim igrama, a 1962. na Svjetskom prvenstvu u Čileu osvojio je četvrto mjesto – što je najbolji reprezentativni uspjeh svih vremena bivše zajedničke države u fudbalu. Hamić je bio prvi igrač iz Bosne i Hercegovine koji je na svojoj ruci nosio kapitensku traku reprezentacije Jugoslavije i njegov stav na igralištu i van njega ostavio je traga na brojne generacije veležovaca i Mostaraca. Njegova veličina je bila da nije bio ''puhander'', što bi rekli u gradu na Neretvi, tj. nikada se nije pretjerano hvalio, iako su mnoge njegove partije ušle u fudbalsku antologiju, poput one kada je Dinamu dao pet golova 1956. – tada je Velež slavio sa visokih 6:1, ili kada je Hajduku dao gol potiljkom... Ali nisu samo golovi i igre u crvenom dresu sa petokrakom učinili Mujića urbanom legendom, nego i njegov stil života.

U jednom TV dokumentarcu o Veležovom halfu Krunoslavu Kruni Radiljeviću, još jedna igračina, Franjo Džidić, opisujući šta je značio odlazak dva igrača Veleža na Olimpijske igre je rekao: ''To je bilo čudesno za Mostar. Dva naša igrača su otišla na najvišu sportsku razinu. Mislim da su se sa Olimpijade vraćali preko Rima, a tamo je Mujić kupio Vespu. To je bila prva Vespa u Mostaru, a Kruno Radiljević je kupio biciklo. Bilo je to neko žensko biciklo, ali to je bio najljepše biciklo u Mostaru.''

Mediteranski milje

Ta Mujićeva Vespa je izgledala poput čuda na mostarskim ulicama, praznik za oči, revolucija u gradskom saobraćaju, baš kako je to zamislio njen tvorac – Enrico Piaggio. Fudbaleri su bili glavni frajeri toga vremena, a sa njihovim usponom dolazile su stvarčice koje su se mogle vidjeti samo na filmovima. Tako je prvu Vespu u Splitu 1959. provozao hajdukovac Bernard Vukas. Vespa nije samo simbol talijanskog "slatkog života", nego je postala sastavni dio mediteranskog miljea kojem pripadaju i Vukasov Split, i Mujićev Mostar. Vespa je bila osmišljena kao motocikl sa aranžiranim komponentama, kao što su branici i hauba, koji su pokrivali tehniku ispod, čime je bio onemogućen dodir sa zagrijanim motorom za vrijeme vožnje, a ujedno se sprječavalo prljanje motora i vozača. Njene prednosti: bila je lagana, pokretna i vrlo jednostavna za vožnju. Posebnu popularnost je stekla nakon što su se njome provozali Audrey Hepburn i Gregory Peck u filmu Praznik u Rimu, iz 1953. godine. Za tu ulogu je jedna od najljepših glumica koja se ikad pojavila na filmu dobila Oscara, a godinama kasnije je izjavila da je njen najdraži film baš taj, jer je on učinio zvijezdom. Ako su holivudske zvijezde Vespu proslavile i promovisale u poželjan gradski životni lifestyle, Mujić i Vukas su zahvaljujući njoj na ulicama Mostara i Splita postali ikone novog modernog načina života i napretka koji je bio prisutan tih godina. Hamić je, kažu Mostarci, nakon Vespe, nabavio bijelog Fiata 1100, sa kojim je išao na treninge i tako Mostarce učinio još ponosnijim što njihov sugrađanin voza takvu makinu...

Mnogo je priča o Veležu i njegovim Rođenim. O mnogim bi se mogao snimiti film. Priča o Muhamedu Mujiću, velikanu po kojem se danas zove Veležova omladinska škola i čovjeka koji je prvi provozao Vespu po Mostaru, što je ovoj hercegovačkoj čaršiji dalo dodatni šmek grada, dostojna je Rođenih i njihovog stogodišnjeg naslijeđa. Kad je Stari most mimara Hajrudina spojio dvije obale Neretve 1566. godine, rodila se i mostarska čaršija. Taj Most je bio i ostao trajni simbol grada kojem su urbani duh i snove o kozmopolitizmu donijeli Velež i njegovi Rođeni. Vespa Muhameda Mujića je bila parče toga sna...

BIHAMK

Povezane novosti

Pazi kriza!

Pazi kriza!

Cijene su sve veće, položaj radnika sve izazovniji, a pred nama su jesen i zima sa svim energetskim problemima. Za vlast koja hoće da radi, pune ruke posla.

Halo, tunel

Halo, tunel

Jesen dolazi, tako da već dolazi vrijeme da se pripremimo za drugačije uslove u saobraćaju, hladnoće, snjegove, smetove, led... Budimo na oprezu!

Golf za heroja

Golf za heroja

Završeno je Evropsko prvenstvo u košarci, a naš urednik evocira uspomene na jednu košarkašku tragediju, legendu o Draženu Petroviću i njegovom prvom autu.

Možda bi vas zanimalo