Seljačka buna

Zapaljeni istom rukom nezadovoljstva farmera  na evropskim cestama ovih dana gore traktorske gume i bale sijena. Nedaleko od Brandenburške kapije u Berlinu smrdi poveće brdo stajskog đubriva, a u Grčkoj tone istrešenog južnog voća na važnim saobraćajnicama i skverovima prizivaju sjećanja na Solunski front... Od 27 država članica Evropske unije, demonstracije za sada nisu preplavile puteve i gradske ulice u Češkoj, Sloveniji, Luksemburgu, Austriji, Estoniji, Danskoj, Finskoj i Švedskoj. Seljačkoj buni započetoj u Njemačkoj sredinom decembra prošle godine posljednja se u prvoj sedmici februara pridružila Španija. To je posljednji pokušaj farmera da evropskim liderima skrenu pažnju na probleme s prevelikim troškovima, pravilima i birokratijom. Iako zakašnjelo po kalendaru poljoprivrednih radova ''duboko oranje'' oko 1.000 traktora u Brisela neće biti bez rezultata.

Ako se izuzmu pojedine nacionalne specifičnosti, aktuelna pobuna evropskih farmera predstavlja podrhtavanje tla usljed ratnih dejstava na istoku Starog kontinenta, što posredno zbog skoka cijena nafte na svjetskom tržištu, što neposredno zbog sporazuma o liberalizaciji trgovine između Evropske unije i Ukrajine. No, mnogi farmeri su minulih dana ukazivali na to da se pravila EU u oblastima kao što je navodnjavanje i dobrobiti životinja suviše strogo tumače, a strategije ''od njive do trpeze'' nerealne, ekonomski neizvodljive i osuđene na neuspjeh. Posljednji podaci Eurostata pokazuju da su cijene poljoprivrednih proizvoda pale u prosjeku  za skoro devet posto između trećeg kvartala 2022. i istog perioda prošle godine. Ovaj trend izbjegli su samo rijetki proizvođači maslinovog ulja.

Sjetva krize i žetva nezadovoljstva otkrila je da ispod žita ima dosta politike i da u pojedinim dijelovima Evrope, najviše u Francuskoj i Njemačkoj ima straha od pobjede euroskeptičnih partija koje imaju značajno uporište među poljoprivrednicima. Ako izuzmemo Hrvatsku, u kojoj su sljedbenici Matije Gubca u ešalonu tamošnjih protesta na zapadnom Balkanu zemlja ne drhti. Ne može se međutim reći da nas ovi događaji ne tiču u jer nas  direktno dotiču. Nastavak ruske agresije na Ukrajinu uticat će na to da će iz te velike tvornice hrane na trpezama ne samo na ovom  kontinentu već i šire biti smanjena ponuda strateški važnih žitarica i drugih poljoprivrednih proizvoda. To će se odraziti i na cijene na zelenim pijacama. Da ne okolišam: kilogram svježe blitve u glavnom gradu Bosne i Hercegovine je kao nikad do sada dostigao dvocifrenu cijenu od 10 (deset) KM. To je znak da je vrtoglavi rast cijena svježe hrane definitivno počeo. Potrošači se varaju ako misle da je riječ o incidentu na tržištu i da će ga, dođe li im do grla, moći zaustaviti protestima. Taj rast se dugoročno može usporiti, ili zaustaviti, samo pod uslovom da je domaća proizvodnja dobro organizovana, maksimalno podržana i pametno vođena. Intenzivno osluškujem da li ovdašnja vlast za to ima sluha!?