Poznati automobili 7: Hadžibegić i Louis de Funes u Spačeku iz Saint-Tropeza

Jedna rečenica Faruka Hadžibegića – da ne može Formulu 1 pobijediti sa Spačekom – postala je povod za masovnu zezanciju na račun sada već bivšeg selektora fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Ako je fudbalski tim Luksemburga – F1, šta su tek onda Argentina, Francuska, Španija, Njemačka, Italija, Engleska... Vjerovatno je poređenje našeg tima sa čuvenim Spačekom i na mjestu, ali realno onda Luksamburg može biti samo Fićo, Pezejac, Lada ili Peglica. Vidjelo se, dakle, da ne štima to sa Hadžibegićem i našom reprezentacijom, a ova izjava o Spačeku podsjetila me na ovog kultnog Citorena, posebno na filmove o žandaru iz Saint-Tropeza, kojeg igra čuveni Louis de Funes. Radi se o vjerovatno najpoznatijoj francuskoj komediji svih vremena, a policajac Ludovic Cruchot je poznat ne samo u Evropi nego širom planete. Čitav filmski serijal se nekada u bivšoj Jugoslaviji na TV-u puštao uglavnom nedjeljom, kao sjajna porodična zabava, sa sjajnim glumcima i šarenom atmosferom u kultnom odmaralištu Saint-Tropez.

Zanimljivo da je Louis de Funes do ovog filma igrao sporedne uloge, ali su njegova nevjerovatna energija, moć transformacije, čuvene grimase njegovog lica i ekstravagancija opredijelile režisera Jeana Giraulta da mu dodijeli glavnu ulogu. Upravo je de Funesova maestralna rola tjerala ljude da gledaju filmove o policijskom životu na francuskoj obali. Priča je poznata, a dolaskom u St. Tropez, Cruchotu postane jasno da mu je povjerena ekipa žandara koje krasi primorska ležernost – oni su, da se ne lažemo, pozitivci, ali lijenčine i ženskaroši u jednom. Opet, Cruchot daje sve od sebe da bi impresionirao policijskog komandanta Gerbera, kome je opsesija hapšenje lokalnih nudista. Komedije o žandaru iz St. Tropeza su šarmantne, nemaju preveliku ambiciju, pa lakoća i sloboda kojom se ide kroz priču čini da ovaj film možete gledati iznova više puta. Prava ljetna filmska razonoda koju vrijedi gledati. 

Žandar iz iz Saint-Tropeza je istinska komedija jer počiva na fenomenalnim karakterima i interakcijama glavnih likova, a jedan od njih je časna sestra, opatica Clotilde koja vozi čuvenog Citroena 2CV. E ona vozi tog Spačeka kao Formulu 1 i stalno je na rubu da izazove udes, ali vlastitu kratkovidnost i neiskustvo u vožnji časna sestra kompenzira tako što ''volan prepušta u božje ruke''. Cruchot često igrom slučaja završi na suvazačkom mjestu kod opatice, pa onda nastaje ulični urnebes, jurnjava, preznojavanje i zahvala onome odozgo što na kraju sve ispadne kako treba – čime je Spaček dao filmu pravi šarm slobode i zadovoljstva. 

Opatica je vozila orginalni francuski model 2CV, a ovaj Citroen se proizvodio i u bivšoj Jugoslaviji, u Kopru. Legenda kaže da je novinar Zoran Jerin napisao: ''A ni lep? Pravi spaček!", što bi u slobodnom prevodu značilo mala nakaza, baš kao ružno pače – otuda i nadimak. A Francuzi su nakon Drugog svjetskog rata htjeli napraviti auto kao odgovor na njemačku VW Bubu. Citroën 2CV predstavljen je 1948. na Pariškom autosalonu. Prva mala limuzina s pogonom na prednje točkove na svijetu nudila je dovoljno prostora, bila je nepretenciozna, personalizirana i ekonomična, baš kao i komedija o žandaru, što je garantiralo uspjeh. Uz to, Spaček je nije zahtijevao niti puno posla oko održavanja. Posljednji Spačekovi modelu su imali 29 KS, postizali su 113 km/h. U svim je vozilima bilo moguće pokrenuti motor ručno pomoću kurble koja se nalazila u standardnoj opremi vozila.

Faruk Hadžibegić je bio vrlo dobar igrač, kapiten Osimove ex Jugoslavije, promašio je i onaj ključni penal protiv Argentine u četvrfinalu SP-a u Italiji 1990 godine. Oba puta kao selektor naše nacionalne repke nije se proslavio, ne zato što je imao Spačeka, nego možda zato što ga časna sestra Clotilde iz filma Žandar iz St. Tropeza u jednom takvom nije provozala. Pa da mu se otvori pred očima. Spaček nije bolid za Formulu 1, ali jest auto sa kojim se može doći bilo gdje u Evropu, samo ga treba znati voziti...