Poznati automobili 6: Uloga Renaulta 4 u Kuduzovoj tragediji

Najveće tragedije i drame napisali su grčki antički pisci. Imali su stari Grci tragičare Eshila, Sofokla i Euripida, imali su i Englezi i najuticajnijeg dramskog pisca svih vremena Williama Shakespearea, ali što život zna napisati drame to niko ne može. Takva je priča o Kuduzu, glavnom liku kojeg su u filmu ovjekovječili pisac Abdulah Sidran i režiser Ademir Kenović. Tačnije, to je storija o Junuzu Keči i njegovoj tragičnoj životnoj sudbini. Film je snimljen krajem osamdesetih, muziku je radio Goran Bregović, a Davorin Popović i njegovi Indexi su otpjevali veliki hit Žute dunje, melanholičnu baladu koja je postala himna ovog Kenovićevog majstorskog djela.   

Helem, priča je tragična, a Bećir Kuduz (kojeg igra Slobodan Ćustić) i koji je netom izašao iz zatvora, samo se želi skrasiti u mirnom porodičnom životu, ali žena koju je odabrao, Badema (Snežana Bogdanović), život zamišlja malo drugačije. U priču se umiješa provincijski bludnik, direktor lokalne škole, Alija Goro (glumi ga Branko Đurić), koji ima veze da sredi školovanje i diplome, na što nasjedne ambiciozna Badema, te nastane čitava drama i na kraju tragedija. Osim što je Đuro u tom filmu ostao poznat po kultnoj replici – ''Jesi vidio... Sjeba mi džemper, j** mater seljačku...'', vozio je i Renaulta 4, a taj automobil je ostao trajan izvor raznih nadahnutih i manje inventivnih priča. Ovaj francusku automobil je sjajno izabran, jer su ga u to vrijeme često vozali prosvjetni radnici, nastavnici i profesori. Perfektno se uklopio u taj mizanscen lokalne preljube, što će izazvati tragediju.

Renault 4 se proizvodio i u Sloveniji, u Novom Mestu, i bio je čest na bosanskohercegovačkim cestama prije rata. Zvali su ga Četvorka, a često mu i tepali Mali div, jer je ovaj kultni model, za razliku od Kuduzovog, mnogima živote mijenjao na bolje. A počeo se proizvoditi 1961. godine, kao francuska uzdanica i odgovor na njemačku VW Bubu, italijanski Fiat i engleski Mini. Četvorka je na našim prostorima realno legenda, a nedavno je i Borut Pahor, bivši predsjednik Slovenije, javnosti obznanio da je njegov Renault 4 i službeno postao odltimer. Pahor je to iskoristio da Četvorku iz 1991. godine dadne na aukciju, a da će novac koji zaradi od prodaje darovati djeci koja se bore s rakom. Pahor je tako zaokružio jednu dobronamjernu priču sa svojim R4, dok je Bećir Kuduz imao mnogo teži životni put, a tragedija sa Bademom je počela baš u jednom takvom modelu.

Kuduzu je, rekao bi naš narod, tako grah pao: progoni ga strast, ljubomora i tragedija i nije bilo lako napraviti film o ovom odmetniku, koji je mjesecima tumarao po okolnim šumama i krio se od tadašnje milicije. Okrutna je ta priča i čitav svijet kojim je bio okružen Bećir Kuduz, ali Kenović i Sidran su u ovoj bosanskoj tragediji uspjeli dati tu sol života i višeslojnost ljubavne drame. Film obiluje životom, legendarnim scenama sa zastavama, sa nedavno preminulim Davorom Janjićem i Abdulahom Sidranom, pa kako pred komisijom Bećir polaže razrede osnovne škole i kaže da je Foča glavni grad, ili kako u lokanu kafanu upada milicajac Šemso Bonaparta (Mustafa Nadarević), te kada na pitanje dječka kojeg je babo poslao da pita kako je, Božo Bunjevac nabraja bolesti, pa malac kaže: ''Ne mogu ja to sve popamtit'. Ja ću reći da si već umro.'' Čak se kolokvijalno za loše vrijeme i danas često koristi rečenica – po ovakvom vremenu je Kuduz ubio Bademu...

Na odjavnoj špici Kenovićevog filma piše: ''Junuz Kečo je čovjek o čijoj sudbini govori ovaj film. 17. februara 2001. godine, kada izađe iz zatvora, imaće 58 godina.'' No, život ovdje piše drame. Junuz je početkom rata pobjegao i KPD-a Foča, vratio se rodni kraj gdje je bio borac Armije RBiH. Nažalost, poginuo je 1993. godine, kao heroj. Tako je završila tužna priča u kojoj je sporednu ulogu imao jedan Renault 4.