Let ususret suncu

"I need a hero".  Pjesma koju je Bonnie Tyler, velška pjevačica snimila 1984. za film Footloose, svirala je zadnjih dana neumorno na terasi. Kako to već obično biva, za nekog ko je često na putu, nikad ne zna gdje će ga nešto stići, i gdje će biti kad se događa nešto važno. Tako me je odlučujući meč naše reprezentacije za prolaz dalje zatekao u Vodicama. Hotel Punta, izgrađen u rekordnom roku 1968. godine klasično je jugoslovensko arhitektonsko zdanje, 10 katova, kuhinja za tri obroka dnevno, hrana nije kao kod kuće, osoblje ljubazno, ispred bazen i divan komad mora. Većina gostiju Česi, Mađari, Slovenci, i (kontinentalni) Hrvati. Srednja Evropa s mirisom balkanskog faširanog mesa. Pored, bar s velikim ekranom i konobarom M., koji je negdje generacija naših reprezentativaca i ima sasvim stabilne planove oko kladionice. Što nas je odmah zbližilo, i popravilo kvalitet ljetovanja: na 10 eura se "gađa" kvota 7, a ako se dobije onda se uloži 30, i čeka se oko 120. Zvuči kao ozbiljna kocka, ali nije jer dečko ozbiljno prati fudbal, zna formacije i reprezentacije i formu igrača.

Doajen u nastanku

Dok nosi tacnu sa zaraznim osmijehom "pregovaramo" oko mogućih ishoda. Švica – Kanada oba daju, Brazil daje 3, Meksiko više od 2,5 gola... Onda pri gledanju jutarnjih rezultata i "pad" : Južna Afrika – Južna Koreja "kec", što su mogli uhvatiti samo najveći igrači. U koje ovaj pisac, definitivno, ne spada.

Naš svijet je sklon omalovažavanju. Svojih rezultata i uspjeha, valjda, ponajprije. Jedna od najvećih zamjerki Sergeju Barbarezu od miliona "selektora" amatera na komentarima portala bila je da je "kockar". Čovjek je igrao pokerske turnire, ništa čudno i nikakav grijeh ako se uzme kontekst u kojem je stasavao, kao igrač i čovjek. Putujući od Hannovera i Hanse iz Rostocka, preko Borussije iz Dortmunda do HSV-a i Bayera iz Leverkusena, vidio je i naučio kako se prave, selektiraju i vode igrači. I u slobodno vrijeme okretao karte za zelenim stolom: u toj igri je najvažnije znati osjetiti momenat. Kad odustati, a kada podići ulog. I odigrati "all in". Sve ili ništa. Nakon utakmica protiv Kanade i Švajcarske nisam bio prevelik optimist, ali ni tužan. Svjetsko prvenstvo je velika stvar, ali priželjkivao sam nešto čega ću se sjećati cio život. Čega ćemo se svi sjećati. Treba(o) nam je heroj.

Kraj prvog poluvremena protiv Qatara ličio je na sve osim na trijumf. Nakon što je Džeko pogodio stativu kod 2:0 za BiH, sreća se okrenula. Afifi i Edmilson su krenuli u partiju u kojoj nisu imali šta izgubiti, a odbrana Zmajeva nikako nije mogla naći lijeka. Tri minuta prije kraja poluvremena prošetali su se kroz šesnaesterac a veteran Hasan Al Haydos, je u svojoj 36. godini dao svoj vjerojatno posljednji gol na Mundijalu. Još tri minute sudijske nadoknade i još jedan legionar u Qataru, Pedro Miguel iskusni fakin s portugalskom školom u nogama zviznuo je loptu iskosa zdesna s vrha šesnaesterca, a ona je prošla pored Nikole Vasilja. I udarila u lijevu stativu, odbivši se u teren. Da su ta tri centimetra bila na njihovoj strani, bilo bi 2:2. Najgore vrijeme za primanje golova, i muka u svlačionici u Seattleu. Kao u pjesmi: odatle se niko ne vraća.

Otišlo se na pauzu, i prvih petnaest minuta drugog poluvremena se događalo malo šta. Teške noge, uz razmišljanje koje podsvjesno prati igru. Šta ako ostane jedan razlike? Urnisanje od Švicarske donijelo je glavobolju: u tom slučaju treba svašta nešto. Da Češka ne dobije Meksiko, Škotska Brazila, da Australija dobije Paragvaj, ili da Japan dobije Švedsku, Egipat – Iran, a Belgija i Novi Zeland odigraju neriješeno...

Ako i ali mozak vezuju u čvor. I noge isto tako.

I, onda? Poker. Joker Mahmić, top u desnoj , i pristojna lijeva noga, kreativac sa sjajem u očima. Umjesto Edina Džeke. Za to morate imati zrno ludila, jer ako ne upali, na Barbarezovom mjestu ostajete jedini krivac. Kao u pokeru. Protiv onoga ko dijeli karte, i onih koji pored vas igraju za stolom. 

Partija života

A partija je, kao i utakmica, živa stvar. Podnevno sunce, Džekino neskriveno čuđenje i bacanje flaše na klupi je savršena hrana za lešinare: gospodski dolazak Sergeja do Edina – i gotova stvar. Rasplet u westernima skoro uvijek izgleda isto: glavni junak mora preći najtežu prepreku, i film je gotov. Kvalitet najviše zavisi od dvije stvari: (dramske) situacije i širine, odnosno veličine svijeta u koji se odlazi nakon što se protivnik pobijedi. Kad usamljeni jahač odlazi prema suncu.

Postoje golovi koji se daju iz akcija, oni koji su plod grešaka odbrane, postoje remek djela, poput onoga Kerima Alajbegovića, vjerovatne nove zvijezde evropskog fudbala, pristojnog, inteligentnog dečka koji i na najbanalnija pitanja "kolega" odgovara s razumijevanjem: ta osobina i urođeni talent, bi ga uz njemački odgoj i disciplinu mogli odvesti daleko. Što kaže veliki Zlatan – "osamnaest mu je godina, a igra kao da je vlasnik stadiona." To interesuje Zlatana: "vlasnički" odnosi u okviru utakmice. On je bio "taj." Gospodar terena. I takav bi mogao biti Kerim.

Esmir Barajraktarević je već druga priča. Minut prije Mahmićevog gola, raspalio je lijevom prema golu i namučio golmana Abunadu. Postoje, i najčešći su golovi koji su plodovi akcija. Ali, a mora da ste razmišljali o tome, postoje golovi koji – "padaju." Zašto se to kaže? " Kad je pao gol? Vjerovatno zato što je tako: najznačajniji golovi su najčešće plod okolnosti. Zaboravite Maradonu i mogućnost lijepljenja lopte za nogu uz sprint od 50 metara. To mogu samo geniji, a takvih je mali broj. Loptu je čeprkao Demirović, ona je došla do Hadžikadunića koji je nekako proturio do Mahmića.

I pao je, vjerovatno, najznačajniji gol u historiji našeg fudbala.
I sada, konačno, čekamo drugu fazu. I put u San Francisco. I' m from Bosnia, and I' m staying in America.

Što bi rekao jedan genije, za kojeg američki ministar energetike ne zna kad je živio, a zvao se Albert Einstein: "Kreativnost je inteligencija koja se zabavlja." U fudbalu, u pokeru, u umjetnosti, svejedno. Dakle, džaba onima koji na silu traže mane, i hoće tu zemlju sačuvati u svojim rukama prljavim od bogaćenja na tuđoj muci i svađanju naroda.

Opet kao u pjesmi: džaba vam novci, moji sinovci.

Samo što ovdje nema prevare.

Zabavite se momci, onako kako usrećujete cijelu naciju, i većinu regije. I nemojte misliti čak ni na Zlatanovu izjavu da Sjedinjene države mogu osvojiti Mundijal.
Jer, pobjeđuje onaj ko odjaše prema suncu.
A vi ste Zmajevi. Oni se ne boje sunca.
Nego mu lete ususret.