Bombarder i puž

Nikad brže kao neko jutro iz Sarajeva sam stigao u Zagreb. Naravno nisam putovao bosanskim drumovima i autoputevima, ni po zahrđalim i u travi zaraslim tračnicama, nego najsavremenijim turboprop avionom Dash 8-Q400 proizvedenom u tvornici Bombardier Aerospace u Torontu (Kanada) koji Croatia Airlines ima u svojoj floti. Pilot je, kako je to uobičajeno, najavio da će let trajati 50 minuta, ali je dobro ''nagario'' i kanadska ''ptica'' je za 37 minuta sletjela na pistu zagrebačke zračne luke.

Još je bio brži u povratku kad je najavio da ćemo letjeti pola sata a na kraju se ispostavilo da smo letjeli minut-dva kraće. Tako hitri letovi nekadašnju draž putovanja pretvorili su u brzinu odnosno čistu fiziku koja će se u budućnosti povećavati. To nažalost znači da će događaja s putovanja i pitanja kako je protekao let biti sve manje. S puta koji spominjem pamtim samo da nikad kraće nisam bio u zraku i činjenicu da je brzi Dash iz Zagreba poletio s pola sata zakašnjenja što nije do tehnike ni do fizike nego do ljudi!

Nisam vjerovao da smo tako blizu, kazao sam zagrebačkim prijateljima – doduše ta blizina je relativna, ako uzmemo da bi putovanje automobilom trajalo oko 5 sati, a vozom znatno i duže. Neki od mojih prijatelja su se prisjetili kako su prije izvjesnog vremena na istoj relaciji u jednom pravcu u autobusu presjedili nešto više od osam sati. I to je do ljudi od čijih dogovora i odluka zavisi hoće li izgradnja autoceste na koridoru 5c i drugih brzih cesta biti intenzivirana, ili će i dalje nastaviti puževim korakom. Dok smo na puževoj taktici, za one kojima je vrijeme ''money'' ima kanadska ''ptica''.