Bečka kafana u podnožju Mont Everesta

Malo ko među onima što pamte prijeratnu moć bosanskohercegovačke privrede ostaje ravnodušan spram činjenice da se ova zemlja ubrzano pretvara u evropsko skladište i trgovačko ''svaštarište'' (promet svim i svačim). Taj proces je ubrzan i nezaustavljiv, baš kao i gašenje proizvodnih industrijskih preduzeća o čemu je svojevremeno pisano na ovom portalu. Ne govorim to isključivo u povodu početka izgradnje distributivnog logističkog centra evropskog trgovačkog diva Lidl u blizini Sarajeva (u kojem je jedno radno mjesto milion KM), već i činjenice da su tri velike firme – trgovački lanci Vokel, Belamionix i Bingo u poslovnoj zoni Zenica jug kupile lokacije za širenje prodajne mreže. Kako je saopšteno od prodaje zemljišta lokalna zajednica zaradila je svega sedam miliona KM, što djeluje kao da ga je prodavala na rasprodaji ili po sistemu daj šta daš!?

 Javnosti je saopšteno da će ova investicija „unaprijediti ekonomski razvoj cijelog regiona“ što nije niti može biti tačno jer se ekonomski prosperitet prije svega ostvaruje razvojem proizvodnje i tehnologije, povezivanjem, razmjenom i okrupnjivanjem (tako nastaju industrijski divovi). Jedino što je pozitivno jeste činjenica da će se u  budućim velemarketima i prodajnim centrima zaposliti značajan broj radne snage većinom one koja će ovdje dobiti prvi posao, ali i donedavni uposlenici gotovo ugašenog zeničkog rudnika uglja. Za rad u trgovini ili skladištu dovoljna je srednja škola pa se postavlja pitanje kakva sudbina čeka neke od fakulteta Zeničkog univerziteta. Hoće li diplomirani pravnici, ekonomisti, inženjeri... raditi za pultom nekih od ovdje spomenutih firmi ili će to biti uvezena radna snaga iz Nepala ili sličnih zemalja iz koje dolazi jeftina radna snaga. Sve je moguće nakon što je manji kontingent radnika iz te dalekoistočne zemlje već „osvojio“ kultni sarajevski hotel „Evropa“. Nosaju baklave i bosanske kahve, a gostima katkad nije jasno jesu li u „Bečkoj kafani“, ili u podnožju Mont Everesta!?