Alfa Romeo 147: Zbog harizme i emocija u dvorani slavnih

Premijera se dogodila na 68. međunarodnom sajmu automobila u Torinu prije 23 godine. U to vrijeme Alfa je pripremala automobil u vrlo popularnom segmentu kompaktnih hatchbackova kao oružje protiv Ford Focusa i Volkswagen Golfa, a šefovi Alfe su imali ambicije napasti čak i premium modele poput Audija A3. U odnosu na prethodne hatchback modele 145 i 146, 147-ica je zaista donijela velike promjene, posebno u dizajnerskom smislu, budući da je Alfa zastarjele četvrtaste oblike zamijenila elegantnim linijama i lijepim oblinama. Čak je ''stala'' i na platformu Alfe 156 s međuosovinskim razmakom skraćenim za 5 cm.

Prema nekim izvorima, slavni dizajner Walter de Silva stajao je iza oblika modela 147, no on je 1999. završio kao direktor studija Alfa Romeo Centro Stile, pa je za oblik 147 odgovoran ustvari Andreas Zapatinas, koji je između ostalog zaslužan i za takozvane ''anđeoske'' oči kod BMW modela. Međutim, dizajner Antonio Rosti doveo je 147-icu do završne faze projekta. U to vrijeme Alfa je dosta išla u smjeru retro dizajna, što se može prepoznati uglavnom po klinastoj prednjoj maski, zbog čega su mnoge Alfe imale tablice pomaknute na bok prednjeg branika.

Svojim je interijerom osvojila takođe mnoge svoje kupce. Prednja sjedišta bila su izvrsno oblikovana, a položaj za vožnju sjajan. Materijali su bili izvrsnog kvaliteta, instrumenti su bili lako čitljivi, a općenito je unutrašnjost bila intuitivna i laka za korištenje. Tahometar i brzinomjer ugrađeni u duboke srebrne tunele, savršeno pristajao trokraki upravljač i odličan položaj papučica jasno su ukazivali na sportski fokus automobila, koji je bio namjenski usklađen s ugađanjem šasije i motora.

Pod prednjim poklopcem 147-ica je stigla s tri Twin Spark motora sa 16 ventila. Osnovni 1,6 s oznakom Eco imao je 77 kW (105 KS). Njegova jača varijanta imala je snagu od 88 kW (120 KS), a najjači benzinac bio je dvolitreni sa snagom od 110 kW (150 KS). Ručni mjenjač bio je samo po sebi razumljiv, a dvolitreni motor je bio dostupan i s diskutabilnim Selespeed mjenjačem (robotizirani ručni mjenjač izveden iz mjenjača Ferrarija 355 F1 kompanije Magneti Marelli). Dizelski motor 1.9 JTD s tehnologijom common rail inžinjera Maria Ricce bio je dostupan kasnije, kao i varijanta karoserije s pet vrata. Međutim, benzinska Alfa s troja vrata već je uspjela osvojiti titulu automobila godine 2001. u fotofinišu sa bodom više od Ford Mondea. Nije to bilo nikakvo čudo, jer je i 156-ica samo tri godine prije bila okićena ovom laskavom titulom. Bilo je to zlatno doba za Alfu.

Stručnu automobilističku javnost 147-ica impresionirala je spletom njenih svojstava, pri čemu su vozna svakako nadmašivala ostale. Automobil je imao vrlo precizan i direktan upravljač, što je u kombinaciji s prednjim dvostrukim ramenima rezultiralo agilnim voznim svojstvima. Model 147 bio je hatchback koji bi kupili za opuštenu vožnju nakon posla kao da je riječ o sportskom automobilu. Nakon odlaska na posao 147-ica vas je znala napuniti energijom. Bilo ju je zadovoljstvo voziti. A za to je bio dovoljan i osnovni Eco motor koji je imao dovoljno žestine da umiri vozača oštrim zvukom.

Zahvaljujući ovim hrabrim iskoracima (dizajn, rješenja šasije, motori), modeli 147 i 156 bili su vrlo popularni, no zahtijevali su specifičan pristup, što su im mnogi vlasnici zamjerali, odnosno smatrali da u njih mogu točiti samo benzin i da mogu voziti sportski od jutra do mraka, ali to nažalost nije bio slučaj. Koliko smo samo puta čuli onu poznatu: ''Dosta mi je više problema, radije ću kupiti Golfa, a i Focus se lijepo vozi''. Benzinski Alfin duo je htio ''popiti'' litru ulja na 1.000 kilometara, ali i koju litru benzina više od deklarisane potrošnje. Zato i dan-danas postoje ''izlizane'' šale na račun njihovih vlasnika.

Alfa 147 nije bila baš praktična. Naprimjer, prtljažnik je imao zapreminu od samo 280 litara, što je bilo manje od jedne gradske Ford Fieste. No, nije se morala sramiti osnovne opreme koja je uključivala šest zračnih jastuka, klima uređaj, daljinsko zaključavanje, električni servo i grijane vanjske retrovizore, upravljač i ručicu mjenjača presvučene kožom, te audio sistem s osam zvučnika.

Alfa Romeo 147 ispunio je svoj sportski potencijal kako trkaćom verzijom, tako i civilnom nabrijanom verzijom GTA, koja je preuzela motor od modela 156 GTA. 3,2-litreni šestocilindarski motor dao je automobilu fascinantnu snagu od 184 kW (250 KS) pri 6200 o/min. Sve je ''išlo'' na prednje točkove preko šestostepenog ručnog mjenjača, a kasnije je bio dostupan i Selespeed automatik. Auto nije imao pogon na sva četiri točka i pametni diferencijal sprijeda, pa je s isključenim ESP-om 147-ca bila pravi đavo nevjerovatnog karaktera.

2006. godine uveden je facelift koji je dosta toga promijenio. Iznad svega, po uzoru na već postojeću Breru, dominantni su bili dugi i tanki prednji farovi. Kultni oblika klina sada je bio širi, a prednji branik potpuno redizajniran. Dizelski motor 1.9 JTD pojačan je na 110 kW (150 KS). Opcijski je bilo dostupno i mekše podvozje simboličnog naziva Comfort. Kasnije je Alfa bila dostupna i u verziji Q2, s motorom 1.9 JTDm spojenim na Torsen samoblokirajući diferencijal. Imao ga je i GT.

Prema Good Car Bad Car, Alfa Romeo 147 postala je četvrta najuspješnija Alfa nakon Alfasuda, 33-ke i 156-ice po broju prodanih jedinica, premašivši lijepu brojku od 650.000 komada. Moglo bi se reći da je Alfa postala masovni proizvod. Ona je bila proizvod koji je napravljen primarno iz emocija s relativno niskim troškovima, a ne kao običan industrijski proizvod stvoren u svrhu svakodnevnog transporta od tačke A do tačke B. Istovremeno, model 147 je bio kvalitetan proizvod, ma koliko nezadovoljni vlasnici i bolne statistike proturječili tome.

Htjeli mi to priznati ili ne, ovaj automobil čak i danas optički lijepo izgleda, a podsjećanja radi nastao je daleko prije digitalne ere. Sve duguje pažljivom ugađanju dizajnera, inžinjera, ali i testnih vozača. Giulietta je bila nasljednica modela 147, s kojom je riješena većina problema, ali nije nikada uspjela postići slavu svoje prethodnice, jer nije imala ni emocije, niti njenu harizmu.