50 godina sigurnosnih pojaseva u Opel vozilima

 ''Sigurnosni pojas još je uvijek najvažnija karakteristika koja spašava život u automobilu”, izjavio je Peter Schüßler, voditelj pasivnih sigurnosnih sistema u Opelu u Rüsselsheimu. A najvažnija sigurnosna karakteristika ovo ljeto slavi okruglu godišnjicu: prije 50 godina, 1973. Opel je počeo postavljati sigurnosne pojaseve u tri tačke s praktičnim upravljanjem jednom rukom kao standardom u svim modelima – i to tri godine prije nego što je vezanje sigurnosnim pojasom postalo obavezno u Njemačkoj. Mnogo se toga dogodilo u 50 godina: u prosjeku se 15 metara sigurnosnih pojaseva postavlja u svaki Opelov model. Ukupno, nakon pet decenija, to je rezultiralo mrežom od oko 750 miliona metara sigurnosnih pojaseva. To je jednako 18 obilazaka oko ekvatora.

Sigurnost je u Opelu na prvom mjestu: sigurnosni pojas spašava živote

Opelovi inžinjeri već su 1960-ih testirali sigurnosne pojaseve kao sigurnosne sisteme za spašavanje života. Već u aprilu 1968. Opel Kadett, Admiral i Diplomat, između ostalih, mogli su se naručiti sa sigurnosnim pojasevima na prednjim sjedištima. Manta A coupe je s pojasevima stigla u oktobru 1970. Opelov spasitelj života bio je dostupan i kao standard u sportskim modelima – naprimjer, u modelu Kadett B Rallye iz 1967. i Commodore A GS godinu poslije.

Istovremeno, Opel je rano počeo aktivno provoditi kampanju za prihvatanje sigurnosnih pojaseva, čime je preuzeo pionirsku ulogu. Godine 1969. Opelovi inžinjeri pokazali su rezultate svog programa istraživanja nesreća predstavnicima medija u testnom centru u Dudenhofenu. Najvažnija poruka: više od polovine svih žrtava nesreća bili bi živi da su bili vezani sigurnosnim pojasom. Početkom 1972. Opelova je uprava poslala pismo svim zaposlenicima i zamolila ih da se vežu sigurnosnim pojasom – ponudili su i popust za zaposlenike za naknadno opremanje pojasom. Ponuda se pokazala veoma popularnom i u kratkom je roku omogućeno 12.000 sigurnosnih pojaseva.

Rano prepoznata važnost

Javnost u početku nije bila spremna prihvatiti sigurnosni pojas kao neizostavni dio sigurnosti u vozilu. Milioni ljudi u početku su se odbijali vezati kada su sigurnosni pojasevi postali obavezni od 1. januara 1976. Tada su mnogi smatrali da je vezanje sigurnosnim pojasom naporno. Posebno kada su automobil upotrebljavali različiti članovi porodice i kada se sigurnosni pojas svaki put morao podešavati. Problem je ubrzo riješen automatskim povlačenjem sigurnosnog pojasa. Međutim, dugo su postojale predrasude, naprimjer da pojas ograničava ličnu slobodu i da je njegov sigurnosni učinak upitan. Ali prigovori su se smanjili kada je broj smrtnih slučajeva u saobraćaju počeo opadati.

Istovremeno su sigurnosni stručnjaci neprestano poboljšavali sisteme. Godine 1986. Opel Omega bio je prvi automobil na svijetu koji je kao standard nudio sigurnosne pojaseve podesive po visini za prednja i stražnja sjedišta. Godine 1991. Opel je predstavio zatezač sigurnosnog pojasa u modelu Astra F, nakon čega su slijedili zračni jastuci u punoj veličini i aktivni sigurnosni sistemi poput ABS-a i ESP-a.

Zračni jastuci značajno smanjuju rizik od ozljeda – pod uslovom da su vozač i suvozač vezani. Jedan sistem zadržava tijelo u slučaju sudara, a drugi ublažava udar. Sigurnosni pojas upija oko dvije trećine energije udarca. Prvi limitatori sile pojasa upotrijebljeni su 2000-ih kako bi se izbjeglo maksimalno opterećenje. Ostala poboljšanja povećavaju udobnost, npr. električni sigurnosni pojas u kabrioletima.

Ključni su milimetri: sigurnosni stub upravljača

Opelovi inžinjeri prepoznali su još jedan ključan faktor za poboljšanje sigurnosti 1960-ih: sigurnosni stub upravljača. Sprječavanje prodiranja upravljača i stuba na suvozačev dio još je uvijek jedna od početnih tačaka sigurnosne strategije. U slučaju udara, stub upravljača će se pomaknuti. Na taj način sistem, u kombinaciji sa sigurnosnim pojasom i zračnim jastukom, omogućuje dinamičku udaljenost udara do 100 mm – ključni milimetri koji smanjuju rizik od ozljeda.

Prilagodljivi limitator sile pojasa koji je sada postavljen u Opel Astru Electric ima još profinjeniji ''protublokirajući kočioni sistem” za pojas. ''Silom pojasa elektronski se upravlja tokom sudara”, objasnili su stručnjaci. ''Na THOR lutke za testiranje sudara postavljena su četiri senzora kako bi se izmjerilo biomehaničko opterećenje na prsima.” U ranijim verzijama bila su moguća samo jednostruka mjerenja. To povećanje osjetljivosti omogućeno je najnovijom generacijom lutki za testiranje sudara, koje se upotrebljavaju od 2020.

Mnoštvo senzora: nove lutke omogućuju ključne razlike

Razvoj sigurnosnog pojasa neodvojivo je vezan za daljnji razvoj inteligentnih lutki visoke tehnologije koje se upotrebljavaju u testovima za simulaciju učinaka sudara na ljudsko tijelo prije nego što se sigurnosni sistem odobri za serijsku proizvodnju. Najnovija generacija zove se THOR. To je akronim za ''Test device for Human Occupant Restraint”. Opremljen s više od 120 senzora, THOR elektronski osjeti i komunicira šta mu se događa u slučaju udara. S pomoću te lutke razvijen je prilagodljivi limitator sile pojasa, koji je prvi put upotrijebljen u modelu Mokka, a sada i u Astri. To je još jedna prekretnica u decenijama dugom razvoju elemenata pasivne sigurnosti. A mogućnosti je još mnogo.

Novi izazovi koje donosi automatizovana vožnja

Od 2026. će, naprimjer, testovi za zaštitu potrošača procjenjivati vrijednosti ozljeda na temelju slabijih koštanih struktura starijih građana. Tim u Rüsselsheimu također je čvrsto usmjeren na dalju budućnost: automatizovana vožnja mnogo će toga promijeniti. Prije svega, putnici u vozilu neće više trebati sjediti okrenuti prema naprijed, već će moći biti okrenuti jedni prema drugima. A neki će možda i ležati. Sigurnosni pojasevi mogli bi biti potpuno integrisani u sjedišta. ''Već smo počeli intenzivno raditi na tome šta to znači za sigurnosne sisteme”, objasnio je Peter Schüßler. Uz automatizovanu vožnju, priča o uspjehu sigurnosnih pojaseva, koja traje pet decenija, tada će ući u novu eru spašavanja života.