Zaporožac: Pod ukrajinskom zastavom
Prvi auto Vladimira Putina je bio Zaporožac. On ga se, očigledno, više ne misli sjećati. Ne misli Putin ni na hiljade ljudi kojima je uništio živote, na žitnicu, na kombajne, na cijelu jednu povijest koja je zajednička. Ovo je priča o Zaporožcu.
Ta, 1972. godina, za Jugoslaviju je počela tragično: avion DC-9, proizvođača McDonnell Douglas, na relaciji Stockholm – Kopenhagen – Zagreb – Beograd eksplodirao je iznad teritorija tadašnje Čehoslovačke, u blizini sela Srpska kamenica, kod granice sa takozvanom Istočnom, tada Demokratskom Republikom Njemačkom. Od 28 ljudi koliko je bilo u avionu, 23 putnika i 5 članova posade preživjela je samo stjuardesa Vesna Vulović. Događaj je godinama kasnije bio predmet istrage, jer je vlast u SFRJ optužila pripadnike hrvatske emigracije da je u avion podmetnula bombu. Dvadeset sedam godina od događaja, dopisnik njemačkog ARD radija iz Češke Peter Hornung Andersen objavio je svoju verziju priče u kojoj tvrdi da avion nije pao s tolike visine, da nikakva emigracija nije učestvovala u tome, nego da je slučajno pogođen projektilom čehoslovačke protivzračne odbrane. Stjuardesa Vesna je sve do smrti 2016. godine osjećala posljedice pada, i opovrgavala teoriju da je avion srušen, tvrdeći do kraja da se eksplozija dogodila na 10.000 metara. Trajno ostavši zapisana u Guinnessovoj knjizi rekorda kao osoba koja je preživjela pad s najveće visine u historiji čovječanstva, bez padobrana. Bila je to njezina sreća, jer ma s kolike visine avion padne, ljudi u njemu teško prežive.
U fabrici
Iste godine, na istom kraju svijeta, samo nešto istočnije, u Lenjingradu, gospođa Marija Ivanovna, djevojački Shelomova, udato Putina, radila je u fabrici. Plaća je bila mala, ali ona je kupovala lutriju, nadajući se da će dobiti neki zgoditak. Njezina sudbina mogla je biti tragična, jer je prva dva sina Alberta, rođenog 1930. i Viktora, kojeg je rodila deset godina kasnije, izgubila dok su bili bebe. Zbog gladi i difterije, koje su stalno bile prisutne, a Drugi svjetski rat i opsada Lenjigrada su ih samo pojačali. Mariji i Vladimiru, nekadašnjem vojnom deputatu, 1952. rodit će se sin, i dobiti očevo ime. Ostat će zapisano da je u školu krenuo relativno kasno, sa 8 godina, i da je bio jedan od rijetkih koji u toj dobi nije bio član pionirske organizacije. Sa 12 godina počeo je trenirati borilačke vještine, a u njegovoj zvaničnoj biografiji stoji da je, kad je poodrastao, volio čitati djela Karla Marxa, Friedricha Engelsa i Vladimira Iljiča Lenjina. Sa osamnaest godina, upisao je studij prava na lenjingradskom univerzitetu, i diplomirao na temu principa trgovine u međunarodnom pravu. Dakle, na drugoj godini Vladimirova studija, jedna se lutrija posrećila, i Marija je dobila automobil ZAZ-968! Sreći nije bilo kraja. U kuću je stigao legendarni Zaporožac, koji je, baš kao i Fićo u Jugoslaviji bio namijenjen mobilizaciji širokih narodnih masa. Prvi model ZAZ-965 bio je dizajniran, praktično, kao kopija Fiata 600. Drugoj generaciji, koja je kasnije razvijana uzori su bili Chevrolette Corvair i NSU Prinz. Za svoj prvi automobil devetšestosmicu, koju je ponosno pokazivao američkom predsjedniku Georgeu W. Bushu – koji ga je, zamišljamo, pritom gledao malo blijedo – Putin je rekao: ''Živjeli smo skromno, ali su moji roditelji odlučili da ne prodaju Zaporožca. Dali su meni da ga koristim. Stalno sam bio u tom malom automobilu, i čuvao ga kao oči u glavi. Jer, kako bih ga popravio ili zakrpio da mu se nešto dogodilo?''
Dom Kozaka
Današnji Putin očigledno ne razmišlja tako. On je davno preskočio dimenziju u kojoj eventualno razmišlja o stvarima koje, eventualno, treba popraviti. A možda je i zaboravio da je Zaporožac, nekada davno, proizveden u Ukrajini, u kraju koji smo nekada zvali Zaporožje, i koji je danas jedan od rijetkih gradova u Ukrajini koji je pod kontrolom odbrambene vojske. Kako je 70 posto regije pod ruskom okupacijom, grad je postao utočište za stotine hiljada izbjeglica koje su se tu doselile, i Ukrajinci se plaše da će ruske snage dati sve da zauzmu grad. Za rovove koji su iskopani 3 dio 5 kilometara od ulaza u grad vojnici se nadaju da neće biti korišteni, ali raketni napadi traju. Istina, postoje i antiraketni sistemi su bili relativno uspješni, pa nema onoliko mrtvih i ranjenih koliko bi ih bilo da su Rusi pogodili sve što su željeli, ali situacija je još uvijek strašna. Bolnice rade 24 sata dnevno i pitanje je koliko se bez medicinske opreme i zaliha krvi može izdržati.
U takvoj situaciji teško je razmišljati o tome kako je nekada postojala tvornica ZAZ, osnovana još 1863., a osnovao ju je Abraham J. Koop. Proizvodila je poljoprivredne mašine, dijelove za vjetrenjače, za vršalice i plugove, jer je tamo glavna kultura žito, koje je hranilo Sovjetski savez i izvozilo se u pola svijeta. Prvi kombajn su proizveli 1929. godine, a 1930. su napravili i prvi berač čiji je temelj bio američki Hot Caterpillar. Nakon toga Sovjetski savez više nije imao potrebe uvoziti kombajne iz inostranstva.
Prvi automobil su napravili 12. juna 1959., a osim svojih vozila proizvodili su i modele za Chevrolet, Chrysler, Daewoo, Daciu, Ladu, Opel i Mercedes.
Ali, Vladimir Putin se, očigledno, više ne misli sjećati svog prvog automobila. Ni misliti na hiljade ljudi kojima je uništio živote, ne misleći na žitnicu, na kombajne, na cijelu jednu povijest koja je zajednička. I koja je jednom bila i njegova.
U Zaporožju, domu kozaka.
Povezane novosti

Audi Q7: Tajna prelaska razdaljina
Od Jesenica do Žiline je 657 kilometara i na karti stoji da se ima voziti šest sati i četrdeset i četiri minuta. Pokojni Dragan Vladić je nas četvoricu dovezao za nešto više od četiri sata. U Audiju Q7, u kojem smo imali osjećaj da se vozimo u avionu.

Poznati automobili: Peugeot 406 vozi sretne ljude
Dvojica taksista, jedan pravi (iz Sarajeva), a drugi filmski (iz Marseja). Jedan auto i jedna priča o tome kako mali pobjeđuju velike i zbog kojih vrijedi živjeti.

Europo, otvori granične prijelaze u Krajini i spasi planetu!
Situacija u sezoni je takva iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu. Operativni centar BiHAMK-a je zatrpan pozivima sa upitima o dužini čekanja na Izačiću, vozači prate slike sa nadzornih kamera na granici, ali gužve jednostavno nije moguće izbjeći.