To se posebno odnosi na osnovne namirnice: brašno, so, ulje, šećer... Mi u Bosni i Hercegovini to još ne razumijemo na pravi način što se očituje i na primjeru ''Šećerane'' u Bijeljini. Mnogo godina nakon agresije čekalo se na tehnološki oporavak ovog privrednog giganta i pokretanje proizvodnje u njemu. To se nije dogodilo na željeni način. Prije sedam godina otvoren je a ovih junskih dana okončan stečajni postupak, iz čijeg se epiloga može naslutiti da će u njenim halama i na ogromnom prostoru zemljišta nići šest-sedam različitih fabrika. Dakle svaki gram šećera u budućnosti kupovat ćemo u inostranstvu, naravno ako ga i tamo bude. ''Glava šećera'', o kojoj je Milovan Glišić davno pisao u svojoj pripovijetki uistinu će se razbiti i o našu glavu.
Neshvatljivo je kako država o ovome ne razmišlja o strateškim fabrikama. Bez obzira na to što je privatizirana, ''Šećerana'' je dalje bila interesantna i važna kao javno dobro. Tu se ne smije zanemariti da se vladinim mjerama moglo podržati uzgoj šećerne repe i nesmetana proizvodnja, te da se tako stvore tržišni uvjete kojima bi se eliminisao nelegalni uvoz i nelojalna konkurencija. Tim prije, jer je bijeljinska fabrika svojim kapacitetom mogla da podmiri potrebe domaćeg tržišta i istovremeno izveze nešto manju količinu od toga i pri tome zaradi.
Olako smo nasjeli na nagovor nekih stranih mentora da sve pocijepamo i rasprodamo, ne vodeći računa o onome bez čega se ne može živjeti i ne tražeći način kako da taj njihov recept provedemo bez dugoročnih i neizlječivih posljedica. Da je greška načinjena samo u ''Šećerani'' problem ne bi bio toliko izražen. Ali sudbinu sličnih njoj doživjelo je na stotine strateških fabrika, tvornica, hotela i bolnica čiji će nedostatak sa porastom globalne krize u nejakoj BiH izazvati nove društvene i ekonomske izazove.
Povezane novosti
Vodu na ulicu
Temperaturni pakao će po svemu sudeći potrajati! Za to se nažalost nismo dobro pripremili. To se najbolje vidi po javnim česmama na kojima ne teče voda, pa ljudi na njima ne mogu ugasiti žeđ i osvježiti lice.
Bruce Springsteen i Dodge Monaco: Na ruševinama svijeta
Ima autora čiji je glas veći od običnog i koji je potreban u vremenima kada više nego ikad treba empatije za žedne, gladne i nevine koje ubijaju. Ahmed Burić piše veliku priču o Bruceu Springsteenu i koncertu u Pragu gdje ga je ''uhvatio''.
Kad zazveče dukati
Dva slučaja pokazuju da je nastupilo izuzetno povoljno vrijeme za investiranje u bosanskohercegovačku privredu s ciljem da ona još više doprinosi razvoju, realizuje nove investicije, povećava vrijednost izvoza i zapošljava prije svega domaću radnu snagu.
