Autobuske stanice: Gdje se popravlja stanje, a gdje treba praviti novu

Od kako je grad preuzeo brigu o njoj, Autobusna stanica Zenica je mnogo čišća. Uz to, manje je i prosjaka koji su ranije opsjedali njene perone i putnike, ali i šugavih pasa što su njušili njihove cekere i kofere, a i prepadali djecu. Uvođenje reda dovelo je do zatvaranja nekoliko ugostiteljskih objekata pored perona pa, se sada, nažalost, više nema gdje sjesti odložiti prtljag i sačekati autobus. Doduše, ostala je samo jedna klupa sa četiri-pet mjesta, što je nedovoljno za svakodnevno veliki broj starijih osoba i žena sa malom djecom. Slično je i u holu stanice gdje imaju samo četiri stolice, a onih koji bi da sjednu mnogo je više. Da stanica ne bi bila stajalište, sugestija je da se broj klupa i stolica poveća i putnicima omogući kakav-takav komfor.

Konjic, za razliku od Zenice, ima samo stanicu za lokalni prevoz. Vozila u međugradskom saobraćaju zaustavljaju se na voznoj traci na magistralnom putu koji prolazi kroz grad, namjerno ili slučajno, pred buregdžinicom i kladionicom. Pri tom, nigdje nema istaknutog reda vožnje, niti biletarnice. To već postaje sramota za ovo mjesto, poznato i kao najveća opština u Bosni i Hercegovini po površini, sa veoma jakom privredom i ozbiljnim turističkim potencijalima. Posljednjih godina ovdje je  mnogo štošta napravljeno, a izostala je investicija u savremenu autobusnu stanicu, kojim bi, uz sve ostalo, Konjic opravdao dobiveni status grada. Sve veća frekvencija saobraćaja kroz Konjic dodatni je razlog da se rečeno autobusno stajalište skloni sa glavne prometnice, a putnicima obezbijede minimalni uslovi korištenja ovog vida saobraćaja.

Tokom posljednjeg putovanja dolinom Bosne i Neretve nisam vidio putare da iscrtavaju horizontalnu signalizaciju, što je u ovo doba godine u proteklom periodu bilo uobičajeno. Ovog proljeća niko zbog toga neće morati da uspori vožnju, ili čeka da se radnici sklone sa ceste. Signalizacija je neoštećena i pouzdana, bijeli se kao da je netom iscrtana, rekli bi cinici. Uočava se drugi problem. Demperi natovareni pijeskom i zemljom i nepokriveni platnom, a što propis nalaže, ozbiljno ugrožavaju vožnju u tunelima, posebno onim dužim poput novoizgrađenih na dionici Tarčin – Bradina. Prednje vjetrobransko staklo autobusa, čiji sam putnik, bilo je vidno zasuto prašinom zbog čega je vozač morao da aktivira brisače. S obzirom da izgradnja autoceste na Koridoru 5c u ovom dijelu BiH nastavlja, od inspekcije i saobraćajne policije se očekuje da obrati pažnju na ovu pojavu i adekvatno djeluje: upozorenjem ili kaznama. Šta god da urade imat će pozitivan efekat.