Šume bez šumara

Svjetski dan šuma, 21. mart, u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine ove godine obilježen je prigodnim predavanjem prof. dr. Tarika Treštića na temu o korisnosti gljiva za ekosisteme i ljude. Akademiku prof. dr. Vladimiru Beusu ovaj događaj je bio povod da sa govornice najveće naučne institucije u Bosni i Hercegovini nanovo upozori na raznovrsno uništavanje šuma i drastično smanjivanje šumskih površina na zemlji, te da je Dan šuma nova prilika za alarm o potrebi da se takav odnos mijenja.

Zaprepašćujuća saznanja o odnosu prema šumskom blagu čula su se i nakon završetka predavanja – u neformalnom razgovoru posjetilaca. Prisutne profesorice Srednje škole za okoliš i drvni dizajn iz Sarajeva, koje su na predavanje dovele grupu učenika, vidno zabrinute iskazale su strah od mogućeg gašenja ove obrazovne institucije. Njen finansijer Kanton Sarajevo odlučio je da od iduće školske godine ukine dva stručna smjera i to za lugare i rasadničare. To znači da u skoroj budućnosti u šumama više neće biti šumara, a u rasadnicima stručnog osoblja što iz sjemena stvara tanku sadnicu  koja zasađena u kršu ili na nekoj goleti treba da izraste u veliko stablo.  

Ukidanje školovanja lugara, što nije ništa drugo do podilaženje bezvlašću u šumama, je još jedan dokaz tome da vlast nedovoljno brine o jednom od najvećih prirodnih bogatstava ove zemlje te potvrda da je naklonjena šumokradicama i kriminalcima. S razlogom dodajem i – ubicama, jer o tome svjedoči i događaj iz 2017. godine u Sokolini kod Donjeg Vakufa gdje je šumokradica iz automatskog oružja ubio dva šumara na službi i jednu osobu koja je radila u šumi. Ovim povodom simptomatični su i motivi visokog dužnosnika Federacije BiH koji je 2021. godine šumokradici zatvorsku kaznu od deset godina smanjio na šest mjeseci!?

Ima povoda da se priča o šumama i kadru koji je posvećen njihovom očuvanju, uzgajanju, održivoj eksploataciji i stručnom istraživanju nastavi. Pri tome bi jedna od tema mogla da bude perspektiva ponovnog otvaranja Srednje šumarske škole na Ilidži (bila je među najstarijima u BiH), koja je nakon agresije ''šutke pala'' i niti jedna vlast nije pokušala da je obnovi.

Uskoro će u javnosti biti više riječi i o upisu svršenih devetoškolaca u srednje škole, i srednjoškolaca na fakultete. Vlade i privreda trebalo bi da stipendijama i drugim oblicima novčanih davanja direktno i krajnje ozbiljno podrže upis većeg broja učenika i studenata za izučavanje prirodnih znanja i nauka, pa prema tome i šumarstva. Broj novoupisanih na prvu godinu studija na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu drastično opada, ne zbog toga što nema interesovanja mladih, već iz činjenice da se najveći dio sredstava za podršku obrazovanju izdvaja za školovanje informatičara, menadžera i nekih profila društvenih nauka. Dok je tako imaćemo sve manje saznanja o šumama a posebno o gljivama koje su najslabije istraženi organizmi na zemlji. U sve većoj nestašici hrane i njene visoke cijene, o čemu nas elektronski mediji konstantno bombarduju, savremeni čovjek će sve više biti u prilici da hranu nalazi u gljivama. Od oko 2.300 vrsta gljiva koje se sakupljaju u oko 110 zemalja svijeta 78 posto ih je jestivih, 15 posto jestivih i ljekovitih i šest posto ljekovitih. Ako vlast to blago ne zna da iskoristi, neka ga zajedno sa šumama adekvatno zaštiti. To joj je i obaveza!