Poznati automobili: Mercedes osvaja Čapljinu

Ivica Đikić i ja smo odrasli u sličnom podneblju – i u Tomislavgradu (do rata – Duvnu) i u Stocu Mercedes nije samo auto. Prosto rečeno, to je simbol da si uspio u životu, da si svoj gazda i autoritet. Pišući knjigu, a poslije i scenarij kojeg je prilagodio filmu Cirkus Columbia Danisa Tanović, Đikić je glavnog junaka, Divka Buntića, nakon 20 godina egzila u Njemačkoj vratio u rodnu grudu, dakako, u crvenom Mercedesu. Osim automobila i novčanika punog dojč maraka, sa Divkom (prepunim nakupljenih frustracija i potrebe za revanšizmom) sa njim iz Minhena dolazi i mnogo mlađa atraktivna djevojka Azra, kao i crni mačak Boni koji mu donosi sreću. Film je sniman u Čapljini i dobro mi je poznat taj hercegovački kolorit, ta atmosfera, skoro pa primorska, ulice sa kamenim kućama, avlije sa visokim zidovima i odrnjama vinove loze, modrozelenom rijekom, vrbama, ljudima koji u potkošuljama sjede u hladovini i bistre lokalnu i svjetsku politiku. A tu negdje mora biti i cirkus sa ringišpilom... Čapljina je imala taj mediteranski šarm i perfektno se uklopila u priču o jednoj porodičnoj drami i početku rata. Divko, kojeg igra Miki Manojlović, iako se vraća kao ''pobjednik'', i uz pomoć novog načelnika, kojeg je nacionalizam doveo na vlast, ulazi u kuću u kojoj su stanovali njegova žena i sin, poludi kad mu nestane mačak, njegov talisman bez kojeg ne može. Tako raspiše nagradu od 2.000 njemačkih maraka i čitavo mjesto krene u potragu za mačkom Bonijem.   

Drama često prelazi u komediju, posebno je smiješno kako lokalci love mačke po mjestu želeći se dokopati love, ali drama opet eskalira kada se Divkov sin (igra ga Boris Ler), mladić koji se ''vere'' po krovovima u Veležovom crvenom dresu u kojem je nekada igrao centarfor Predrag Jurić kako bi stupio u kontakt sa bjelosvjetskim radioamaterima, uplete u ljubavnu aferu sa Azrom. Dok se na početku filma Azra prikazuje kao trofej, kada saznamo njenu nesretnu porodičnu priču, ona postaje simpatična i neko koga treba razumijeti. To besmisleno Divkovo sujevjerje u Bonija, Đikić i Tanović su suptilno prenijeli kao metaforu za kolektivno ludilo koje dolazi. Gledajući Cirkus Columbiju, posebno što Divkovu prvu suprugu Luciju igra Mira Furlan, nemoguće je ne sjetiti se genijalnog filma ''Otac na službenom putu''. Veza Mikija i Mire ne završi neslavno kao u tom Kusturicinom filmu, jer u Cirkusu Columbiji Divko se smiri, sa probušenim egom pronalazi mir i sreću sa Lucijom. Na kraju filma, dok Jadranka Stojaković pjeva Sve smo mogli mi, oni se zagrljeni i nasmiješeni vrte na ringišpilu dok prve granate počinju padati po Čapljini...

Mercedes 280 SE iz sedamdeset i neke pravi je automobilski biser. Uspravni farovi, lajsne sa strane, aluminijske felge, skriveni poklopac za sipanje goriva, velika trokaka zvijezda na vrhu haube i druge majstorije legendarne njemačke kompanije Hercegovci vole kao nešto njihovo, nešto što bi oni voljeli da su u stanju konstruirati i napraviti, nešto čemu se dive... U tom podneblju, koje baš zbog životnih nesavršenosti ima svoju posebnu aromu i draž dugo je vladalo mišljenje da samo Nijemci znaju praviti auta, a drugi ih mogu samo loše imitirati i kopirati, a oni najzagriženiji fanovi su se pitali i za razum komšija i ljudi koji kupuju Japance, Italijane ili nedaobog neko auto iz nekadašnjeg Istočnog bloka. Mercedes, kao simbol savršenog njemačkog inženjerstva, u Tanovićevom filmu spaja životnu taštinu sa dramom koja se nadvija nad mjestom gdje trajno živi besramna komedija – gdje je ''cirkus'' životna kulisa i gdje bi Federico Fellini mogao snimiti svoj Amarcord. Mercedes je osvojio Čapljinu kao što je Fellini nostalgičnim filmom o rodnom Riminiju osvojio svijet.