Ford Focus slavi 25 godina

U Evropi je Ford 90-ih svojoj ponudi dodao zanimljive i cool automobile. Uspješni Mondeo je zamijenio arhaičnu Sierru, zatim je nastao gradski model Ka, za kojim se i danas svi osvrću zbog njegovog neobičnog dizajna, a potiho se pojavio i sportski kupe – Puma.

Zlatnu sredinu u ponudi i dalje je predstavljao Escort, koji u svojoj prethodnoj četvrtoj generaciji nije bio baš uspješan, što je kasnije priznao i tadašnji šef Forda Jac Nasser, a tadašnja peta generacija dosta je patila od jeftinih rješenja, zastarjelih motora i nedostatka profinjenosti koju je evropska publika počela sve više cijeniti. Stoga je moralo doći do radikalnog poteza koji bi masovni hatchback i iz njega proizašli derivati (karavan i limuzina) doveo na razinu aktuelnih trendova, pa čak i ispred toga.

Prema sjećanjima razvojnog tima koje je prikupio britanski list The Telegraph, u vrijeme nastanka prvog Focusa, automobilsku kompaniju još uvijek su vodili računovođe koji su držali Ford poput mornara brodolomaca. Već spomenuti Jac Nasser dobro je znao da proizvodi poput rasprodane peteroznamenkaste količine Escorta čine veliku štetu.

Vlasnik im je na kraju stvorio odgovarajuće uslove bez značajnijeg uplitanja izvana, kako bi mogli stvarati u miru i bez da im digitalni špijuni previše gledaju ispod ruke. Voditelj razvoja proizvoda i šef projekta bio je Richard Parry-Jones, koji je kasnije izjavio: ''Prva generacija Focusa pokazala je vrijednost odvažnosti i preuzimanja određenih rizika. Na primjer, na izrazito originalni dizajn, inovativni raspored u interijeru inžinjeri su podarili jedinstvenu konstrukciju ovjesa. To je tačno pokazalo koliko je važno obraćati pažnju na svaki detalj.''

Ulrich Eichhorn, tadašnji voditelj odjela za dinamiku vozila, lijepo je opisao atmosferu unutar tima i entuzijastičan stav: "Bilo je to sjajno vrijeme. Richard Parry-Jones omogućio nam je da učinimo ono što je bilo nemoguće u Fordu s ljudima koji su do tada radili suprotno.''

Automobil je kreiran u duhu dizajnerskog jezika New Edge, koji karakteriziraju letvice u oplati elegantnih aerodinamičnih oblika. To je ostavljalo dojam određene napetosti. Jack Telnack, prvi potpredsjednik dizajna, osmislio je ovaj pristup, a kasnije su ga razvili drugi talentirani dizajneri. Prvi ga je koristio koncept GT90 (kod nas poznat ponajviše zahvaljujući računarskoj igrici Need for Speed), zatim Mondeo facelift, iza njega Ka i Puma, a u svom najboljem izdanju pokazao se u Focusu koji se proslavio premijerom na Ženevskom sajmu automobila 1998. godine.

Uspjeh je došao odmah. Focus je 1999. godine postao Evropski automobil godine s rezultatom od 444 boda, što je gotovo dvostruko više od Opel Astre na drugom mjestu. Upravo je 1999. godine prodaja skočila na ogromnih 488.679 primjeraka, a sljedeća tri ljeta premašila je pola miliona primjeraka, i to samo u Evropi. Na američkom tržištu, nakon punog pokretanja isporuka, bilo je još 200 do gotovo 300 hiljada jedinica godišnje – jasan dokaz da se puštanje odriješenih ruku i ne petljanje u poslu razvojnom timu isplatilo.

Druga generacija Focusa predstavljena je krajem 2004. godine na pariškom salonu automobila, te je zajedno sa savremenim Mondeom još jednom pokazala svijetu kako se treba voziti vrhunski automobil. U prodaji je već četvrta generacija, koja će zbog manjeg interesa kupaca i prelaska na elektromobilnost postati posljednja. Njegova bi proizvodnja trebala završiti 2025. godine.

Kako je ''Focus'' završio na sudu?

Bio je to zaista radikalan odmak od izblijedjelog Escorta – tako da je tradicionalno ime, koje je pripadalo Fordovoj porodičnoj srebrnini, promijenjeno u zadnji čas. Ime je marka prvi put upotrijebila 1992. s konceptom Ghia Focus, koji je bio futuristički roadster od jedne tone, okruglih oblika i s pogonom na sve točkove. Zbog imena Focus, automobilska kuća došla je u sukob s njemačkom izdavačkom kućom Burda, koja je izdavala poznati magazin Focus. Došlo je do pomalo bizarne tužbe, govorilo se da se kupci mogu zabunom umjesto časopisa kupiti automobil.

Koliko god blesavo zvučalo, sud u Kölnu prvi je prepoznao da ljudi zaista mogu otići na kiosk po časopis i da ih to može navesti da kupe automobil. Tako je to izgledalo – Ford je bio pod prijetnjom zabrane prodaje automobila koji se zove Focus u Njemačkoj. No nagodba je postignuta, Ford je platio 330.000 maraka dobrotvornoj organizaciji po Burdinom izboru i vjerovatno pozamašnu sumu novca van suda.