Zaboravljeni koncept – Phantom Corsair iz 1938.

Nastao u čistom art deco stilu, Corsair je bio i vitak i divlji. Phantom Corsair je izgledao poput oklopnog automobila iz filmova sa Noir tematikom, budući da je posjedovao jedinstveni koncept prekrivenih točkova na glatkoj aerodinamičnoj karoseriji, ali i agresivnu prednju rešetku. Zvuči nevjerovatno iz današnje perspektive, ali vrata su se automatski otvarala preko elektro-hidrauličnog tastera umjesto preko klasičnih kvaka, što ga je činilo još jednostavnijim, ali i daleko ispred konkurencije. Koliko god je automobil bio dugačak, bio je poprilično širok kako bi mogao primiti četiri osobe u prvom redu, odnosno jednu lijevo od vozača. Tačnije, ovaj model je bio daleko ispred svog vremena i imao je ekstravagantnu karoseriju zajedno sa zanimljivom unutrašnjosti u kojoj može sjediti do šest osoba.

Stvorio ga je Rust Heinz, koji je napustio Yale i nije htio biti uključen u porodični posao. Godine 1936., 22-godišnji Heinz kupio je novi Cord 810/812 koji je poslužio kao temelj za Corsair. Stupio je u kontakt s proizvođačem karoserija iz Pasadene Bohman & Schwartz kako bi ostvario svoj san, a zatim je započeo rad na temelju vlastitih skica.

Elegantna karoserija, izrađena od aluminija, oživjela je u zračnom tunelu i znatno je proširena kako bi se smjestili potpuno obloženi točkovi koji su joj dali taj čisti izgled. Svaka pojedinačna aluminijska ploča aerodinamične karoserije izrađena je ručno, a prednja svjetla posebno su dizajnirana.

Unutrašnjost je također bila prilično posebna, sposobna primiti do šest osoba u konfiguraciji 4+2. Kontrolna ploča bila je dom za niz prekidača s aeronautičkom temom i dizajnirana je na takav način da umanji rizik od ozljeda u slučaju sudara.

Težak više od 2086 kg, Phantom Corsair je imao isti 4,7-litarski V8 motor kao i Cord 810/812. Međutim, pojačan je sa standardnih 125 KS na 190 KS isporučenih na prednju osovinu preko 4-stepenog automatskog mjenjača. Maksimalna brzina je bila 185 km/h, što je bila dobra dobra brojka za kasne tridesete.

Međutim, automobil je bio daleko od savršenog s mehaničke tačke gledišta. Na primjer, prednja maska sa malim prorezima ograničavala je hlađenje motora zbog čega je motor od 4,7 litara imao tendenciju prilično brzog pregrijavanja. Iako je izgledalo vrlo cool, podijeljeno vjetrobransko staklo nije pružalo dobru vidljivost, a ista je priča i sa stražnjim staklom.

Vjeruje se da je Rust Heinz potrošio više od 24.000 dolara kako bi ostvario svoj san i zapravo je želio lansirati cestovnu verziju s ciljanom početnom cijenom od gotovo 15.000 dolara. Oglašavao je automobil preko cijele stranice u Esquireu kako bi proširio vijest. Osim toga, automobil se pojavio u klasiku Davida O. Selznicka iz 1938.  "The young in heart", a također je promovisan kao "Automobil sutrašnjice" na Svjetskom sajmu 1939. godine.

Nažalost, Heinz je poginuo u saobraćajnoj nesreći u dobi od 25 godina, a Phantom Corsair ostao je unikat, koji nikad nije doživio serijsku proizvodnju. U 50-ima je komičar Herb Shriner kupio automobil od porodice Heinz i zamolio dizajnera BMW-a 507 Albrechta Goertza da napravi neke promjene. Prednja maska je modifikovana kako bi se poboljšalo hlađenje motora, dok je vjetrobran također promijenjen kako bi se povećala vidljivost. Osim toga, krov je dobio dvije ploče nalik na targu.

Kasnije je kasino tajkun William Harrah kupio Phantom Corsair i vratio mu stari sjaj. Od tada se ovaj unikatni automobil pojavljivao na raznim automobilističkim događajima, uključujući renomirani Goodwood Festival of Speed i Pebble Beach Concours d’Elegance. Danas se automobil može vidjeti u Nacionalnom muzeju automobila u Nevadi.